U trosatnom, 150 milijuna dolara skupom povijesno-epskom spektaklu o Aleksandru Makedonskom, velikom vojskovođi i osvajaču iz 4. st. prije Krista, koji je do svoje 33. godine, kada je umro, osvojio Aziju do Indije, Oliver Stone nije pokazao gotovo ništa od svoje nekad zadivljujuće redateljske energije, raskoši, izazovnosti i maštovitosti. Riječ je o nedovoljno usredotočenoj, zamornoj i površnoj slikovničarskoj zgodi sastavljenoj od klišejiziranih rješenja.
Primjerice, prizor u kojem Aleksandar ostvaruje svoju prvu veliku pobjedu, kada kao 25-godišnjak osvaja moćnu Perziju, režiran je onako kako bi ga režirao bilo koji hollywoodski štancer - ulazeći u pokoreni Babilon, Aleksandar ponosno drži ruku u zraku dok mu rulja kliče (trijumfalan uspjeh), onda u usporenom pokretu rikne lav (prijetnja), nakon čega slijedi kosi kadar junaka (nešto nije u redu). Od Stonea smo navikli na bolje ideje. Uz previše pripovijedanja, recitiranja i predavanja, film govori jako malo, a dojmu ne pomažu ni poprilično loše glumačke izvedbe, kao ni bezlična Vangelisova glazba. Slab film ne doseže do koljena ni "Troji" Wolfganga Petersena, ni "Pasiji" Mela Gibsona, drugim dvama ovosezonskim povijesno-legendarnim pričama iz daleke prošlosti. (J. H.)