Alicia Keys: Uoči spektakla princeze soula u Domu sportova

Nakon što su jugoistočni susjedi našim promotorima poslije Stonesa preoteli i Madonnu, počele su medijske priče o tome kako koncerti pop-megazvijezda zaobilaze Hrvatsku.

Ugodno iznenađenje
U redu, riječ je o dvije baš najveće i najkomercijalnije atrakcije koje se danas kreću po svjetskim pozornicama, čiji su nastupi ipak veći medijski i turistički spektakl i od dolaska Boba Dylana, ali nismo li istovremeno imali i 50 Centa, Cavea, Snoop Dogga...

Nekoliko takvih imena, puno više onih nešto manjih i još više još manjih, ali svejedno značajnih – to zapravo čini prilično solidnu koncertnu sezonu, koja bi se čak mogla nazvati i zdravom. Ipak, najozbiljnija je zamjerka, koju već godinama upućujemo, da najveće zvijezde u Hrvatsku u pravilu dolaze tek u jeseni karijere, dok rijetko možemo uživati u koncertima aktualnih izvođača koji su na vrhuncu kreativne snage.

Zato je dolazak Alicie Keys, koja će 10. listopada održati koncert u zagrebačkom Domu sportova – istovremeno i prvi koncert njezine europske turneje – ugodno iznenađenje.

Za klasu iznad
Iako je riječ o glazbenici koja je već dosad prodala više od 30 milijuna ploča i osvojila čak 11 nagrada Grammy, mnogi prognoziraju da su pravi vrhunci karijere još uvijek pred njom i da je lako moguće da tek 27-godišnja djevojka jednog dana stane u red “spomenika nulte kategorije”, odnosno među 4-5 najvećih živućih atrakcija popularne glazbe.

Samo sedam godina nakon diskografskog prvijenca, s tri studijska albuma iza sebe i četiri s kojima je dospjela do broja 1 na top-listama (uključujući i “Unplugged” prije tri godine), Keys je jedna od najuspješnijih izvođačica desetljeća, a uza svu pustu zaradu i priznanja postigla je još mnogo neobičnih stvari o kojima drugi mogu samo sanjati: primjerice, nastupala na Kineskom zidu i u britanskom parlamentu, knjige njezinih pjesama su bestseleri, ima svoju produkcijsku kuću... Za nju je život, čini se, duga lista novih i većih izazova, a ovih dana u središtu je pozornosti medija zbog dva projekta.

Prvi je “Another Way to Die”, glazbena tema novog filma o Jamesu Bondu “Zrno utjehe”, koju je snimila s Jackom Whiteom – prvi je to duet u povijesti Bond-filmova i već se vrti na radiju, dok će film stići u kina za nešto više od mjesec dana. Druga stvar o kojoj se intenzivno priča i piše jest priprema pjesme koja će pratiti predsjedničku kampanju Baracka Obame, a za koju je angažirana zajedno s Jay-Z-em i Joss Stone.

O, da – Alicia Keys nije samo “Superwoman” kako kaže njezin zadnji samostalni singl nego i u svjetskim razmjerima najveće i najaktualnije ime pop-glazbe koje je u posljednje vrijeme sletjelo u Zagreb.

Alicia je, kao kći razvedenih roditelja (otac Jamajčanin, mama talijansko-irskih korijena) s majkom odrastala u Hell’s Kitchenu na Manhattanu, četvrti koja je kroz povijest bila jedno od najvažnijih središta organiziranog kriminala u Americi. Kvart je tih godina doživljavao preobrazbu i privlačio boeme i umjetnike – sedamdesetih i osamdesetih godina nastanjivala su ga imena poput Roberta De Nira, Sylvestera Stallonea, Toma Hanksa i Larryja Davida, a Bob Dylan u pjesmi “Thunder on the Mountain” spominje kako je živio u istoj ulici kao i Alicia.

Priča kaže da se Keys (koja se zapravo preziva Augello-Cook) u petoj godini pojavila u epizodi “Cosby Showa”, a u sedmoj svirala Chopina na klaviru. U šesnaestoj je završila prestižnu njujoršku školu za izvedbene umjetnosti i već tada se jedna njezina pjesma pojavila na soundtracku za film “Ljudi u crnom”.

S navršenih dvadeset objavila je vrlo uspješan prvijenac “Songs in A Minor” i sve od tada uspijeva zadržati mjesto u “prvoj ligi” popa. Istovremeno, negdje s drugom pločom “The Diary of Alicia Keys” počela je i transformacija imidža, od vrećastih hlača, pletenica i “uličnog” chica prema punokrvnoj ženstvenosti, dovršena u vrijeme posljednjeg albuma “As I Am” prošle godine.

Alicia je sada izgledom, ponašanjem, ali i glazbom koju izvodi prava diva: potpuno različita klasa od mora međusobno sličnih R&B i soul zvjezdica. Cijene je ponajviše zbog sofisticiranosti izričaja, sklonosti slojevitim, ali ipak pamtljivim strukturama na tragu radova njezina najvećeg uzora, Stevieja Wondera, ali i iskonskog napuklog soula koji se jedino može usporediti s onim legendarne Arethe Franklin.