Turbulentna plovidba admiralske lađe prema Novom svijetu, koja problematizira odnos genija sanjara i gomile, dramska jednočinka Kristofor Kolumbo Miroslava Krleže posljednja dva mjeseca postavlja se na daskama ZKM-a. Tjedan dana prije premijere redatelj Rene Medvešek govori o procesu rada i očekivanjima, ali i o aktualnosti Miroslava Krleže po čijim su djelima upravo u pripremi tri premijere u različitim kazališnim kućama. Komad je vrlo zahtjevan za postavljanje na scenu i nije pisan za kazalište, nego je jedna velika ekspresionistička vizija.
– Krleža je u davnim danima spomenuo da razmišlja o temi Kolumba kao o nekakvom oratoriju, ne nužno kao o dramskoj predstavi tako da predložak sadrži različite elemente dramskog ili gotovo oratorijskog pisma koje smo probali scenski ujediniti kroz jedan specifičan način pripovijedanja. Nadamo se da naša Santa Maria neće potonuti – kaže Medvešek.
Elan mladog pisca
Iako je tekst pisan tako da bi ga moglo igrati tridesetak ljudi, onoliko koliko je zapravo ljudi na brodu bilo, u predstavi igra 12 glumaca – čitav muški dio ansambla ZKM-a – pa se dramaturški pronašao način da se priča ispriča s manjim brojem likova.
– Komad je u nastajanju pa ansambl putuje prema novom i u neizvjesno. Istražujemo ga onako kako ga je Krleža zamislio. Ono što je meni osobno važno – riječ je o mladom Krleži i to me i privuklo komadu. Mislim da u Kolumbu plamti još nešto od izvornog žara na jedan mladenački način i to mi se sviđa i to vidim u Krležinu liku Kolumba – kaže Medvešek. Cristovala Colona (Kristofora Kolumba) Krleža je objavio 1918. godine zajedno s dramom Kraljevo. Kolumbo je praizveden tek 1955. u Beogradskom narodnom pozorištu. Obje drame – Kristofor Kolumbo i Kraljevo prve su koje je ondašnji direktor drame zagrebačkog HNK Josip Bach uvrstio na repertoar kazališta, ali ih nikada nije uprizorio. Naknadno se razvila polemika Bacha i Krleže o scenskoj izvedivosti njegovih ranih djela, što se i sada pokazalo izazovnim.
Oluja je u središtu svega
– Najveći je zalogaj dramaturški posao, pogotovo tog prvog dijela predstave koji rješavam sa suradnicom Jelenom Kovačić, a to je kako tu oratorijsku ili glazbenu komponentu uklopiti u scensko rješenje. Prikaz nevremena, oluje, to je najintrigantnije, a i kako je cijela predstava masovna u okvirima našeg kazališta, tako je i zahtjevna ta scenska razradba, podjela i uigravanje – kaže Medvešek. Scenografkinja je Tanja Lacko, a kostimografkinja Doris Kristić, dok scensku glazbu potpisuje Matija Antolić.