Gotovo je šezdeset godina bila članica Društva hrvatskih književnika, tu je tiskala prvu zbirku, kultnu "Zore i vihori" 1947. godine, no na komemoraciju Vesni Parun na Trg bana Jelačića 7 došlo je više slikara nego književnika.
Nitko epohalniji od nje
Gdje su ljudi, pa nitko nije epohalniji od nje, pitao se i akademik i najbolji poznavatelj opusa Vesne Parun Tonko Maroević. A glavni govornik uime Društva, iz kojeg je Vesna, doduše, istupila u svibnju ove godine, bio je akademik Ante Stamać. Profesorski jezgrovito, ali i emotivno, Stamać je rekao da je Vesna bila protivna svakoj površnosti.
– Počela je pisati o nevinoj i bujnoj prirodi, pa preko pustolovnih ljubavi došla do moralno-estetskih problema našeg doba. U zbirci "Zore i vihori" divi se prirodi, u "Crnoj maslini", "Ropstvu" i knjizi "Ti i nikad" piše o ljubavi, u "Ukletom daždu" i "100 soneta" ima tamni, jesenji pjev, dok se u "Apokaliptičnim basnama" i "Salto mortaleu" iz liričarke pretvara u ironičnu kritičarku mračnog doba – ističe Stamać.
Pisala za izabrane
– Pisala je za izabrane. Klonila se avangardnog izraza. Koristila je jezik prirode bez znanstvenog nazivlja. Pisala je sonete koji su disciplinirali njenu rastresitu maštu. Bila je prijestupnica svega dovršenoga. Zakonita je nasljednica Tina Ujevića i ide u red najvećih pjesnika 20. stoljeća – rekao je vidljivo potresen Stamać.
Predsjednik DHK Borben Vladović pročitao je telegrame sućuti Luke Bebića, Milana Bandića, Nadana Vidoševića... Spomenuo je da je DHK 2003. objavio knjigu lirike "Bubnjevi umjesto srca" te da je Vesna dobila "Tina Ujevića" za zbirku soneta 'Suze putuju'".
– Ova strukovna udruga ima mogućnosti promovirati njeno djelo ubuduće – kaže Vladović. Vesnine pjesme čitala je dramska umjetnica Vlasta Knezović.
Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo cvijet koji će zadržati bezazlenost i ljubav koja neće prestati. Nadam se da si našla...