Arcade Fire - vatra u ušima

Baš nekako u ovo doba prije dvije godine Arcade Fire bili su na prijelomnoj točki svoje karijere. Nominirane za cijelu hrpu nagrada, hvaljene na sva usta i od kritičara i od publike, zamoljene od giganata poput U2 ili Bowieja da podijele pozornicu s njima te često mamljene od velikih izdavačkih kuća koje su im obećavale brda i doline, superzvijezde indie univerzuma odlučile su kako će biti najbolje da sebi priskrbe malo mira i počnu raditi na novom materijalu.

Bila je to više nego razumna odluka u danim okolnostima, ali potez koji je slijedio šokirao je mnoge: band je kupio staru crkvu nedaleko od Montreala i pretvorio je ne samo u studio nego i u svoj svakidašnji životni prostor.

– Teoretski, to je od prvog dana bilo u našim glavama. Uvijek smo smatrali da je najbolje imati vlastiti studio, jer za svakog je glazbenika najvažnije da skladanje pjesama može zadržati odvojenim od bilo čega drugog – rekao je multiinstrumentalist Richard Reed Parry uime grupe.

Dobro, ali – crkva?

Usprkos svim hvalospjevima i medijskoj pozornosti, Arcade Fire nakon objavljivanja albuma prvijenca “Funeral” još nisu bili poznati i slavni među širokim masama. Nisu ni bili usmjereni na ganjanje komercijalnog uspjeha i potvrde.

Međutim, taj sedmeročlani ansambl grandioznog zvuka, u koji spaja zarazne pop melodije, besprijekorne simfonijske aranžmane i prekrasne avangardne disonance, nježnu sofisticiranost i upravo katarzičnu agresiju, od samog je početka bio velik i važan iako je po duhu i karakteru bio i ostao mali i neovisan. Oba albuma financirali su sami, zadržali prava na sve master snimke i precizno se dogovorili o svakoj točki licencnih ugovora o distribuciji svoje glazbe s etiketom Merge u Americi i s Universalom za Europu.

– Ideja da bi netko drugi posjedovao plodove samo našeg truda potpuno je luda, nema šanse – odbrusio je Win Butler, dvometraš rođen u Teksasu koji je u bandu glavni vokalist i vodeća autorska snaga.

Win je svirao po tipičnim indie rock bandovima dok nije upoznao Regine Chassagne, prognanicu s Haitija koja se bavila srednjovjekovnom glazbom i jazzom. Ona je ubrzo postala njegova glavna kreativna suradnica, a nešto kasnije, zapravo samo mjesec dana prije izlaska “Funerala”, i supruga.

S ostatkom banda, upotpunjenim multiinstrumentalistima iz najrazličitijih glazbenih backgrounda, Arcade Fire postao je nesvakidašnja koncertna atrakcija. Spektakularnim nastupima tijekom kojih su se njihove pojedinačne energije stapale u uzbudljivu masu bogatu teksturama i melodijama, ipak uvijek ostavljajući dovoljno mjesta pop senzibilitetu, grupa je vrlo brzo prešla iz malih klubova u veće, iz većih u još veće prostore...

Snimljen za smiješnu svotu od 10.000 dolara, “Funeral” se prodao u više od pola milijuna primjeraka diljem svijeta, a “Neon Bible” taj će rezultat sasvim sigurno i nadmašiti. Album je snimljen golemim dijelom bez “sigurnosne mreže” digitalne tehnologije: članovi su svirali uživo na crkvenoj pozornici i snimali na analognu vrpcu zadržavajući intenzitet live izvedbe od početka do kraja svakog studijskog sessiona.

– Pokušavamo izvući najbolje iz obiju metoda: iz intelekta kojim se koristimo pri aranžiranju, kao i iz spontanosti kojom je jedino moguće održati energiju – priča Ru00E9gine. U skladu sa svojim neovisnim duhom, sami su i producirali “Neon Bible” jer kažu da su ionako točno znali što žele dobiti i kako zvučati, pa je i opet najbolje bilo osloniti se na vlastite snage...