Neobjavljeni materijali Neila Younga iz tonskog studija mogu se kvalitetom i količinom uspoređivati samo s onima Boba Dylana ili Brucea Springsteena. Upravo Young posjeduje usporedivo bogatu arhivu neobjavljenih radova, pa su arhivska izdanja njegov tour de force, pri čemu se prvi multimedijski box set "Archives Vol. 1" iz 2009. nameće kao do danas nedostignuto remek-djelo suvremenog pristupa arhivskoj građi i sabranim djelima na interaktivnom blu-ray formatu.
Drugi dio, "Archives Vol. 2" iz 2020. nije bio multimedijalan, ali je na deset diskova donio iscrpan presjek Youngova rada između 1972. i 1976. godine. Od neobjavljenih materijala najopsežniji je bio disk posvećen razdoblju snimanja klasičnog albuma "Zuma" 1975. s pratećim sastavom Crazy Horse. Među 17 pjesama devet njih ostalo je Youngu u "ormaru" nakon što su snimljene, uz osam ranije objavljenih na spomenutom albumu "Zuma".
Šesnaest njih (nedostaje samo završna solistička "No One Seems to Know") nedavno je objavljeno kao izdvojeno vinilno izdanje na dvostrukom albumu "Dume" (Reprise/Dancing Bear) koje daje drukčiji pogled na originalni album "Zuma", s pitanjem što bi bilo da je 1975. objavljen kao dvostruki album, sa svim pjesmama koje su Young i prateći Crazy Horse tada snimili.
Među 16 pjesama albuma "Dume" nalaze se i neke koje je Young poslije snimio ponovno i objavio u različitim verzijama na idućim albumima ("Ride My Llama", "Powderfinger", "Pocahontas"), neke čak i u istoj verziji poput "Too Far Gone", ali na "Dume" sve te pjesme pojavljuju se u svom izvornom obliku, snimljene uz pratnju Crazy Horsea i u kontekstu u kojem su nastajale tijekom snimanja "Zume". Šteta da nije uključen još jedan klasik, originalna verzija pjesme "Sedan Delivery" snimljena na istim sessionima 1975., a uključena na nedavno Youngovo arhivsko izdanje "Chrome Dreams".