Arijana Lekić Fridrih javnosti je najpoznatija kao žena koja svake prve subote u mjesecu mirno i dostojanstveno stoji nasuprot klečećim moliteljima na trgovima hrvatskih gradova. Uz taj aktivističko-umjetnički angažman, njezin najvažniji rad multimedijalni je projekt “Od5Do95” u kojem djevojčice, djevojke i žene govore o tome što znači biti žena u našoj zemlji te kako se njihov životni put razlikuje od onog njihovih majki, baka i prabaka.
U cijelosti dostupne online, njihove priče mali su odlomci života u današnjoj Hrvatskoj – iskrene, duhovite i ponekad potresne, to su priče koje su prečesto označene kao obične, a samim time i navodno nezanimljive široj javnosti.
– Ženske priče kojima imamo pristup putem medija još uvijek su velikim dijelom ili cenzurirane ili autocenzurirane. U konzervativnom društvu kakvo je hrvatsko o nekim se imanentno ženskim iskustvima uopće ne govori, a neke se vrijedne životne lekcije prenose isključivo usmenom predajom s koljena na koljeno. Želja nam je potaknuti jedan takav međugeneracijski dijalog, ali ne unutar četiri zida, nego javno – rekla je umjetnica, u čijim snimkama svaka od žena predstavlja jednu godinu života – od 5 do 95 godina, a cijeli je projekt spoj filma i web medija kao takvog.
Njihove priče u veljači će prvi put biti predstavljene u SAD-u, u sklopu festivala Queer New York koji organizira zagrebačka udruga Domino, a održava se u prestižnom NYU Skirball Center for the Performing Arts u srcu Manhattana. Program koji otvara upravo “Od5Do95” Arijane Lekić Fridrih do sada je najambicioznije poglavlje u newyorškoj avanturi udruge Domino, koja je 2012. i 2013. organizirala dva izdanja Queer New York festivala, u prostorima poput kultnog kazališta LaMaMa, kulturnog centra Abrons i performans-galerije Grace Space. U te dvije godine američkoj su publici predstavili četrdesetak hrvatskih umjetnika, među kojima su bili Petra Kovačić, Nenad i Alen Sinkauz, Oliver Frljić, Bruno Isaković, Branko Brezovec, Room 100, BADco, Ivica Buljan, Željko Zorica, Igor Grubić i Studio za suvremeni ples.
NYU Skirball Center mnogo je veći i bolje pozicionirani izvedbeni prostor s 850 sjedećih mjesta, a hrvatski umjetnici ispunjavat će ga od 7. do 17. veljače 2024. godine. Novo izdanje Queer New Yorka predstavit će i umjetnike iz Argentine, Brazila, Kanade, Njemačke i SAD-a čiji radovi istražuju niz suvremenih pitanja povezanih s queer identitetom i marginalizacijom, otvarajući teme kao što su seksualni rad, migracija, prava urođenika, politički progon te neokonzervativizam. Program uključuje predstave, performanse, videoinstalaciju/izložbu i niz razgovora s umjetnicima i kustosima.
Bit će tu i predstava “Yira, Yira” nastala u suradnji autora Brune Isakovića i Nataše Rajković sa seksualnim radnicama iz Argentine, čije osobne priče otkrivaju skrivene aspekte prostitucije, plešući u osjetljivom prostoru između osobne odluke i životnih okolnosti. Ta je predstava originalno predstavljena prošle godine u zagrebačkom HNK.
S kolegicom Miom Zalukar, Bruno Isaković će u New Yorku izvesti i plesnu predstavu “Kill B.”, inspiriranu kultnim filmom “Kill Bill” Quentina Tarantina iz 2003. godine, u kojoj umjetnici analiziraju vlastiti profesionalni odnos, hijerarhijske strukture unutar stvaralačkog procesa te odnose moći između dvoje navodno ravnopravnih partnera.
Novo izdanje Queer New Yorka svjedočanstvo je dvadesetgodišnje upornosti, ali i beskompromisnosti osnivača udruge Domino Zvonimira Dobrovića, čija je uloga u hrvatskoj izvedbenoj sceni odavno nadrasla marginaliziranu manjinsku poziciju iz koje je krenuo, uporno inzistirajući da za queerfeminizam mora biti mjesta u mainstream prostorima hrvatske i svjetske kulture – od nastupa Radojke Šverko s London Gay Symphony Orchestra prije dvadesetak godina u Lisinskom, preko nebrojenih međunarodnih suradnji, do priča hrvatskih kćeri, majki i baka koje sada putuju na Manhattan.
queerfeminizam ? Jedna novokovana riječ.Zanimljivo,ali ..hvala ne!