Arsen, Gabi i Ivo – sigurni zgodici

Pod nazivom “Zvuk šezdesetih” diskografska je kuća Croatia Records na podetiketi Perfekt Music u izboru Siniše Škarice objavila šest dvostrukih CD-a sa 323 uspješnice, odnosno gotovo 16 sati glazbe koja je prije četiri desetljeća resila radijski eter.

Poredani kronološki, po sistemu jedan CD – jedna godina, plus jedan dvostruki CD koji obuhvaća cijelo desetljeće, to su pretežno zabavnjački šlageri urbanog, ruralnog i morskog štiha, od “običnih” pop pjesmica, preko onih s okusom talijanske kancone, meksičkog mariačija, grčkog melosa, američkog tvista, swinga i jazza, ruskog kazačoka, brazilske sambe, francuske šansone i brojnih drugih utjecaja.

Nisu zaobiđene ni dalmatinska pisma ni slavonska i zagorska popevka, ni slovenski jodl, ni romski sitni vez, jer, iako pretežno sazdan od radova hrvatskih izvođača, “Zvuk šezdesetih” ne izbjegava ni one iz ostalih republika tadašnje SFRJ. Napokon, zahvaćeni su i ovdašnji pionirski rock, beat i električarski koraci koji s današnje udaljenosti – uz iznimku Grupe 220 i poneku pjesmu nekog drugog sastava – izazivaju više pokroviteljsko-dobronamjernog razumijevanja negoli uživanja ili divljenja.

S druge strane, ondašnji se estradni zabavnjaci u globalu čine bitno kvalitetnijima od onih kakve slušamo danas, odnosno prije nekoliko desetljeća. Iako u ponudi ima podosta tankih pjesmuljaka, oni bolji još se doimaju svježima i dražesnima, zabavnima u najboljem smislu tog pojma, ostvarenima uz zaraznu dozu autorskog i izvedbenog zanosa, entuzijazma, maštovitosti i stručnosti.

Općenito, moglo bi se reći kako rane šezdesete, sa čvrsto i jasno oblikovanim pjesmama, odnose kvalitativnu prevagu nad kasnijima u kojima glazbeno i tekstualno prevladavaju pretenzije koje nisu dovoljno učestalo potkrepljene stvaralačkim mogućnostima.

Poželimo li izdvojiti pojedine izvođače, nećemo naići na poteškoće. Slušajući “Zvuk šezdesetih” iz prosjeka redovito odskaču uočljivo promišljene, ozbiljne, osebujne, autorski jake pjesme Arsena Dedića, profinjeno plemenite izvedbe Gabi Novak i otmjena, nenametljiva izražajnost Ive Robića. U manje redovitoj mjeri pridružuju im se Vice Vukov, Marko Novosel, Zdenka Vučković kao i Mišo Kovač čije bi uvjerljivo melodramatične izvedbe mogle osvojiti naklonost i onih koji dosad nisu marili za usklik “Mišo, legendo!”