Trebao je biti proširenje Valhalle, ali na koncu smo dobili čitavu igru: Ubisoft je prošloga tjedna predstavio Assassin's Creed: Mirage, novo poglavlje u sada već kultnom serijalu o stoljetnoj borbi za prevlast između zavjereničkih redova ubojica i templara, koji iz sjene vuku konce svjetske politike.
Osim uzbudljive igre šuljanja i istraživanja, Assassin's Creed uvijek se igrao kao vrhunska lekcija iz povijesti i novi nastavak u tome nije iznimka: gusto naseljene ulice Bagdada iz devetoga stoljeća prepune su različitih narječja, običaja i detaljno rekonstruiranih uporabnih predmeta – samo za ovu igru Ubisoftov tim povjesničara i programera skenirao je tisuće artefakata koji se čuvaju u najprestižnijim arheološkim i muzejskim kolekcijama kako bi što vjernije prikazao svakodnevicu Abasinskog kalifata u vremenu u kojem se igra odvija.
Glavni lik Assassin's Creed: Miragea je Basim, kojeg smo upoznali kao sporedni lik u Assassin's Creed: Valhalli. Basim je sin arhitekta odgovornog za stvaranje Velike džamije u Samari, ali njegov je otac prognan i umro u siromaštvu nakon što je netko drugi preuzeo zasluge za njegov rad. U novom nastavku igre Basima susrećemo kao sitnog bagdadskog lopova i džepara čiji se život mijenja nakon susreta s Roshan, članicom reda ubojica koja se krije u brdima Alamuta, na području današnjeg Irana. Ono što slijedi uzbudljiva je priča o počecima reda ubojica koji dobro poznajemo, ali do sada nismo imali ovakvu priliku biti aktivni protagonisti njegova razvoja.
Kako se i sama franšiza razvijala, priče su postajale sve kompleksnije, a opcije borbe sve veće, zbog čega smo u nekim od recentnih nastavaka pomalo izgubili onaj osjećaj jednostavne, a pametne igra bazirane na šuljanju i ubijanju. Štoviše, i sam Ubisoft dijeli svoju franšizu u prvu i drugu fazu, pri čemu su drugu činili nastavci Origins, Odyssey i Valhalla, odreda bliži klasičnom role playingu nego igri šuljanja.
Assassin's Creed Mirage pokušaj je da se franšiza vrati na početne postavke, očito se vodeći filozofijom u kojoj je manje više – umjesto beskonačnih opcija prilagodbe oružja, odjeće i sposobnosti, na raspolaganju su nam značajno pojednostavljeni meniji i povratak bazičnoj mehanici penjanja, prikradanja i likvidacije neprijatelja. I mapa i broj sporednih misija čine se nešto manjima, kao i ukupno vrijeme igranja, ali zato se vratila opcija skrivanja među prolaznicima koja mi je fenomenalno pomogla izvlačenju iz nekih zeznutih misija u urbanim sredinama.
S druge strane, pojednostavljeno igraće iskustvo praćeno je i pojednostavljenom radnjom, što je velika šteta jer upravo je kompleksnost likova, uključujući onoga glavnog, bila važan faktor privlačnosti druge ere igara iz serije Assassin's Creed. U Mirageu Basim kao lik niti smrdi niti miriše, a ni sporedni likovi nisu posebno fascinantni, dok je radnja više u službi igre nego obrnuto – je li to dobro ili loše, ovisi o preferencijama igrača.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će se ova treća era Assassin's Creeda razvijati jer najavljene su čak tri nove igre koje bi trebale biti veće i narativno elaboriranije od Miragea, a prvu očekujemo već nagodinu. Do tada, Assassin's Creed: Mirage divna je igra s retro osjećajem, manja i lakša nego što bismo željeli, ali i lišena nepotrebnih kompliciranja koja su prečesto odvlačila pažnju sa glavnih misija i radnji.
Od prošloga tjedna Assassin's Creed: Mirage dostupan je na PlayStationu, Windowsima i Xboxu, ali i na iOS-u, što je novitet u koji i Apple i Ubisoft polažu puno nade.