Zbog svojega besprijekornog izgleda, uskih bokova, lijepih grudi i sjajne duge kose, lutka Barbie nerijetko je crvena krpa feministicama. No sad baš suprotno, Barbie je postala mala aktivistica koja žestokim parolama ukazuje na manjak zastupljenosti ženskih umjetnica u zbirkama nacionalnih galerija diljem svijeta. I u tome uspijeva.
U pitanju je projekt ArtActivistBarbie iza kojeg stoji Sarah Williamson, profesorica s engleskog sveučilišta Huddersfield. Lutke je opremila minitransparentima, poput ‘odbijam biti muza’ ili ‘na slikama su samo bijelci’, i podijelila ih studentima koji ih nose u muzeje, fotografiraju ispred pojedinih djela i objavljuju slike na Twitter profilu ArtActivistBarbie. Kampanja upozorava na neravnopravnost spolova i rasa i preko noći je postala internetski hit s tisućama sljedbenika, a nije stala ni sada kada su muzeji i galerije zatvoreni. Galeriste i muzealce gađa porukama poput “Portret Proserpine je ‘predrafaelitsko’ natjecanje u mokrim majicama”, čime upozorava i na tretman žena u umjetnosti, one su na slikama gole, ponižene i ranjive, dok su muškarci moćni, besprijekorno odjeveni osvajači. Ima tu puno humora i ironije, ali u pozadini toga ozbiljan je projekt koji upućuje na kulturne norme koje smo prihvatili zdravo za gotovo, a moraju se mijenjati. Tako je, primjerice, u londonskoj Nacionalnoj galeriji Barbie fotografirana s transparentom koji upozorava na činjenicu da je u njihovu postavu 2300 slika umjetnika i samo 21 slika umjetnica. Reakcije koje je izazvao taj post potaknule su upravu Nacionalne galerije da sagleda problem, o čemu su se očitovali i na svojim mrežnim stranicama, uz obećanje da će ubuduće raditi na promjeni dosadašnje prakse. Ili, kad su u galeriji u Manchesteru ispred slike “Sappho” Charlesa Mengina iz 1877. postavili Barbie s transparentom “još jedna slika koja legalizira patrijarhalni pogled na umjetnost” (op. a. na slici je otužna gola žena čiji je donji dio tijela prekriven prozračnom tkaninom), autorici projekta prišla su dva muškarca i ustvrdila da je većina izloženih slika, njihovim riječima, ‘viktorijanska pornografija’.
“Galerije i muzeje ljudi vide kao pouzdana, autoritativna i utjecajna mjesta, a projekt ArtActivistBarbie istražuje upravo potencijal tih mjesta kao prostora za promicanja promjena”, kaže Sarah Williamson pa objašnjava kako je studentima dala slobodu pri formiranju pitanja koja postavljaju putem transparenata.
“Koliko umjetničkih djela čine muškarci, a koliko žene? Kako su žene predstavljene na slikama? Gdje je granica umjetnosti i vrijeđanja ženstvenosti? Imala sam i prilično ljutite studentice koje su pitale ‘gdje sam u ovoj galeriji ja kao crnkinja?’ Uglavnom, kada sam počela, nisam znala koristiti Twitter. Traljavo sam objavila prvu fotografiju i poslije mi mobitel više nije prestao zvoniti”, govori Williamson, koja o fenomenu koji je pokrenula upravo piše knjigu. U početku se pitala može li Barbie, ta plastična idealizirana žena, postati sredstvo koje potiče promjene. Danas ima eklektičan niz sljedbenika, od kritičara umjetnosti do slavnih i svakodnevnih ljudi. Osim toga, lani je pozvala na globalni flashmob u kojem su ljudi širom svijeta svoje lutke nosili u lokalne galerije i njihove fotografije objavljivali s hashtagom #AABFlashmob. Od pristiglih je u Manchesteru organizirana prva ArtActivistBarbie izložba.