“Salaminski vojnici”, “Brzina svjetlosti” i “Anatomija jedne pobune” knjige su španjolskog pisca Javiera Cercasa prevedene na hrvatski jezik. Stoga i ne čudi da je Cercasovo gostovanje na Drugom festivalu svjetske književnosti do posljednjeg mjesta napunilo dvoranu kina Europa.
Cercas, koji se bavi i publicistikom te pedagogijom, rekao je da fikcija može rasvijetliti i ono što povijest ne može i što povijest skriva. U “Salaminskim vojnicima” on je pomiješao fikciju sa stvarnošću zapitavši se zbog čega je jedan republikanski vojnik u španjolskom građanskom ratu sačuvao život fašističkog vojnika. No, u “Anatomiji jedne pobune” fikcije, tvrdi Cercas, nema.
– To je knjiga o događaju koji se zbio 23. veljače 1981. kada je u parlamentu pokušan državni udar kako bi se izazvao građanski rat. Žandari su upali u parlament i naredili da se svi bace na pod. Tri osobe nisu ih poslušale i mene je zanimalo zašto i zašto baš ta trojica. To su bili tadašnji šef vojske, glavni tajnik komunističke partije i premijer Adolfo Suarez. Nijedan povjesničar nije napisao knjigu o tom udaru koji je za Španjolce ono što je Kennedyjevo ubojstvo za Amerikance – istaknuo je Cercas rekavši da je u književnosti važnije ono što nije napisano od napisanog.
– Čitatelj stvara književnost, a ne autor. Bez čitatelja, knjige ne postoje. One su samo hrpa papira. Čitatelj im daje magiju i čar. Fanatici čitanja u knjigama nalaze i ono što je autor u njima nesvjesno ubacio. Bez dvosmislenosti, nema književnosti – naglasio je Cercas u razgovoru s Tomislavom Brlekom.