Little Richard (Richard Penniman), jedan od autentičnih i originalnih začinjavaca rock’n’roll ere, preminuo je u 88. godini od posljedica tumora kostiju, nastavivši osipanje stabla onih koji su suvremenu glazbu, kulturu i društvene procese započeli još pedesetih godina i stvorili predložak na kojem danas počiva slobodnomisleća umjetnost, pa i rock-glazba. Jer, Little Richard bio je puno više od samo glazbe, dapače, upravo je on postao maskota oslobodilačke, pa i rušilačke energije u vrijeme prvih proboja rocka, glazbenog žanra koji će promijeniti tijek povijesti.
Nakon što su 2017. preminuli Chuck Berry i Fats Domino, otišao je još jedan s popisa najzaslužnijih. Uz Buddyja Hollyja i Eddieja Cochrana koji su otišli ranije, pa zatim Elvisa - koji ga je nazvao “najvećim” – Carla Perkinsa i Johnnyja Casha, Little Richard bio je jedan od glavnih pogonskih kotača rock’n’roll ere pedesetih bez kojih rječnik suvremene glazbe ne bi bio ni sličan, a kamoli isti.
Pjesnici nove riječi pedesetih
Vidi se to iz utjecaja koji je imao od samih početaka. Da je napisao samo nekoliko pjesama, od “Long Tall Sally”, “Lucille” i “Good Golly Miss Molly”, ili “Rip It Up” i “The Girl Can’t Help It”, učinio bi više nego dovoljno. Od Beatlesa do Boba Dylana, pa zatim Princea i Gadafija, imidž divljeg čovjeka rocka pratio je Little Richarda koji je uz Jerryja Leeja Lewisa na tipkama klavira ostavio jednako glasan trag kao i kolege mu na električnim gitarama.
Jednostavnost i probojnost njegova prvog hita “Tutti Frutti” iz 1955., s “tekstom” “awopbopaloobop alopbamboom”, obrnuto proporcionalno je označila slojevite poruke i lavinu koja se valjala ispod naizgled zabavne, ali tada prijeteće i rušilačke nove glazbe koja je mnoge i zabrinjavala.
Bob Dylan jučer je rekao da je Richard bio “svjetleća zvijezda i vodič dok sam bio dijete, izvorni duh koji me je pokrenuo napraviti sve to što sam napravio”. Jer baš su pjesnici nove riječi pedesetih, poput Berryja i Richarda, oslobodili prostor za dolazak poetskih laureata poput Dylana, čijih mnogih nesputanih razdoblja rada ne bi bio bez prethodnih naputaka “osloboditelja” Richarda.
Dapače, spram njega je i Keith Richards – koji se u šezdesetima zbog njega potpisivao kao “Richard” – tek nastavak priče koju je pokrenuo “mali” Richard. Ako je rock’n’roll u pedesetima bio optuživan da je kvario djecu i bio đavolja glazba čije je njihanje kukovima glavnog svećenika Elvisa Presleya prouzročilo potres najjače magnitude, onda je Little Richard bio glavni “vrag” te iste scene, punk prije punka.
Umjesto da bude lutka na koncu, Little Richard pored sjajne pjesmarice koju je ostavio i klavirske pirotehnike koja je i bez Marshall pojačala pomicale planine, bio je razapet demonima i dilemama koje su na javnu scenu uveli dvojbe religijske (ne)dosljednosti, seksualnih preferencija, zbog čega je daleko prije Davida Bowieja upravo Richard uveo gender-bender propitkivanje seksualne orijentacije u popularnoj glazbi.
Odrastao uz svećenika
Ukratko, od Boga do Vraga i kršćanske prijetvornosti – odrastao je u obitelji svećenika, te postao propovjednik 1958., do povratka glazbi 1962. – Little Richard bio je prvak provokacija prije nego je to postalo moderno i poželjno, rušilac konvencija kakve i danas postoje “u ime obitelji”, ali kakve?, na raznim stranama opet konzervativnog planeta. A zamislite kako je bilo pedesetih i šezdesetih?
Ne manje važno, a scenski neponovljivo, očiju podvučenih maskarom kakvu su poslije koristili Mick Jagger, Lou Reed, Bowie i Alice Cooper, fiksiranom frizurom i hipnotičkim, izbuljenim pogledom, Mali Richard ostvario je velik utjecaj na čitavu plejadu rock-zvijezda koje i danas koriste njegove patente, samo u daleko kontroliranijim i sigurnijim uvjetima. Za sve generacije, od Paula McCartneya, Bryana Ferryja i Jimmyja Pagea, do Patti Smith, Elvisa Costella, Jacka Whitea i drugih koji se javljaju tvitovima, njegov značaj nemoguće je ponoviti, niti umanjiti.