Zagrebačka skladateljica s bečkom adresom Margareta Ferek Petrić već je treću godinu umjetnička ravnateljica Muzičkog biennalea Zagreb. Za Večernji list govori o programu i konceptu 32. festivala koji počinje 13. travnja.
Prije dvije godine najavljivali ste da će se Muzički biennale Zagreb 2023. baviti gorućim temama. Kojim?
Proteklih godina skupila sam iskustva kroz brojne pozive na festivale, simpozije, komisije i radne grupe gdje se spajaju internacionalni akteri u kulturi kako bi izmijenili ideje, pronašli nove inspiracije i detektirali goruće teme i izazove. Potaknuta time, zaključila sam da u kontekstu globalne klimatske krize, ali i kao reakcija na snažan pritisak rastuće društvene krize, MBZ mora pokazati jasan stav i snažan karakter, najbolje pomoću principa koje dosljedno slijedi. Upravo kroz to se iskristalizirala tema kao zvijezda vodilja za koncept, pojam održivosti.
Neki od glavnih principa koji slijede ideju održivosti su koprodukcije s važnim internacionalnim partnerima, maksimalno korištenje resursa na način da strani gosti u Zagrebu borave više dana te da sudjeluju u brojnim segmentima programa s više od jednog projekta, umrežavanje s raznolikim lokalnim partnerima čime se širi mreža zainteresirane publike i povezivanje festivalskih programa s akcijama koje donose neglazbene impulse i uključuju teme poput razvoja tehnologije, ekologije i diskurzivnih formata u program. Na svoje 32. izdanje ne pozivamo goste s drugih kontinenata i mijenjamo pristup reklamnim i promotivnim proizvodima s ciljem smanjenja ugljikova otiska i otpada. Postavljen je fokus na mlađe generacije, podupiremo povezivanja umjetnika različitih disciplina i povezujemo hrvatske sa stranim umjetnicima za zajednički rad i razvoj projekata koji bi omogućili daljnje suradnje i nakon razdoblja festivala. Neke programe fokusiramo izvan centra grada i izvan etabliranih koncertnih lokacija s ciljem približavanja suvremene glazbe novoj publici. Poseban naglasak stavljamo na dijalog i djelovanje prema aktivnijoj interakciji institucionalne i nezavisne kulture.
Festivalski koncept iznimno je širok, a posebna je pažnja posvećena djeci i mladima. S kojim sve projektima?
Najmlađim generacijama obraćamo se kroz promišljeni program za djecu i mlade, pod imenom Muzički biennale Zagreb festival za VELIKE malene, koji je osmislila Nina Čalopek. Osim omiljenih "Svirkaonica" – radionica suvremene glazbe za djecu, ostvarujemo i koprodukciju s HNK gdje je u nastajanju opera za bebe, glazbeno-scensko djelo koje se na interaktivan način obraća djeci od jedne do tri godine. "Raspjevane priče" donacijski je projekt koji se bavi glazbenom adaptacijom ukrajinske dječje književnosti i nastao je u programskoj suradnji s Društvom hrvatskih književnih prevodilaca, Book&zvookom i zakladom Solidarna te svoju glazbu zahvaljuje imenima poput Maje Rivić, Ivane Kiš, Ivanke Mazurkijević i Damira Martinovića Mrleta. Za malo starije bitno nam je povezivanje studenata različitih zagrebačkih umjetničkih akademija i organizacija međunarodnog masterclassa za skladatelje pod mentorstvom ove godine uistinu živućih legendi svijeta suvremene glazbe kao što su to Chaya Czernowin, Olga Neuwirth, Franck Bedrossian, Clemens Gadestätter i ansambl Klangforum Wien. Upravo zbog njih ovogodišnji poziv za masterclass imao je rekordan broj prijavnica, više od 70 iz svih dijelova svijeta.
Puno se očekuje i od praizvedbe opere "Lennon" Ive Josipovića u zagrebačkom HNK. Postoji li interes za tu operu i u inozemstvu?
Kontinuitet suradnje između HNK i Muzičkog biennalea Zagreb iznimno je važan za te institucije, no prije svega i za daljnji razvoj na području hrvatskog opernog stvaralaštva. "Lennon" je ugovoren prije mog preuzimanja Biennala tako da u startu nisam bila prisutna da potaknem neku internacionalnu koprodukciju, što je uobičajena praksa u ovom kontekstu. Bit će to opera u pet slika uz veliki zbor i orkestar, tema je posvećena Lennonu kao sociološkom fenomenu u istoj mjeri kao i glazbenoj ikoni. Nadam se da će opera Ive Josipovića biti preuzeta ne samo u neke internacionalne operne kuće već i u sezone narodnih kazališta diljem Hrvatske.
Muzički biennale Zagreb više nije festival koji se intenzivno bavi samo tzv. ozbiljnom glazbom. Je li time pridobio novu publiku?
Muzički biennale Zagreb je oduvijek bio u bliskom doticaju s aktualnim modusima suvremene glazbe i odgovoran je za prepoznavanje i oblikovanje njenih trendova. Festival uvijek promišlja budućnost glazbe, oslanja se na njezinu prošlost, reflektira svoju kreativnu okolinu i traži nove motive djelovanja. U današnje doba, možda više nego ikada prije, postoji široka paleta glazbenica i glazbenika koji rade na sučelju pop-kulture, jazza, slobodno improvizirane i elektroničke glazbe te suvremenog klasičnog izričaja. Oni stvaraju fascinantnu eksperimentalnu glazbu koju je teško, no prije svega i besmisleno svrstavati u jednu ladicu, a istovremeno logično spada u duh MBZ-a. Smatram da je imperativno bitno otvoriti se drugačijim zajednicama od klasičnog svijeta (kao i vice versa) te omogućiti da upravo od tog bogatog glazbenog krajolika profitiraju i publika i umjetnici i festival. Naravno da se krug publike kroz takav pristup prirodno povećava.
Veliki je broj zanimljivih gostiju iz inozemstva. Na koga biste ipak stavili akcent?
Osim Klangofruma Wien i skladateljica i skladatelja u gostima, upravo na dan otvaranja ćemo zahvaljujući suradnji s multimedijalnim institutom MaMa moći poslušati legendarni ansambl Zeitkratzer. Dolaze nam i fascinantni gosti poput vodećih specijalista za suvremenu vokalnu glazbu Neue Vocalsolisten Stuttgart, svestrani mladi Talijani Collettivo_21, inventivni veterani iz Francuske Proxima Centauri i svjetski priznati solisti Karl-Heinz Schütz, François-Frédéric Guy i Christoph Grund. Projekt "Die Maschinen" bit će predstavljen u formi koncertne instalacije u Laubi i jednako zadivljuje sve uzraste svojim samoizgrađenim instrumentima od otpada, kao i "SkyIAR" intermedijalnog umjetnika i skladatelja hrvatskih korijena Marka Cicilianija koji je za Muzički biennale Zagreb stvorio višeslojni projekt na temu proširene stvarnosti te ukrajinsku umjetnicu zvuka, producenticu, skladateljicu i violinisticu Katarinu Grivul koju dovodimo u suradnji sa ZEZ-om.
U Hrvatskoj svi pričaju o Letu 3 i njihovoj konceptualnoj skladbi za Euroviziju. Mrle je i među izvođačima Muzičkog biennalea Zagreb?
S obzirom na to da je Let 3 domaćoj sceni sa svojim specifičnim stilom poznat već nekoliko desetljeća, drago mi je da su dobili priliku predstaviti Hrvatsku u internacionalnom kontekstu pokazivanjem srednjeg prsta malom podlom diktatoru i svima koji se osjećaju prozvanima. Mrle je svestran tip koji je može zadovoljiti potrebe različitih projekata i neko je vrijeme bio i dio programskog tima za Muzički biennale Zagreb, tako da smo zadovoljni da je skupa s Ivankom Mazurkijević pristao biti dio važnog projekta poput "Raspjevane priče".
Živite u Beču koji turistički živi od glazbene tradicije. Kakav je odnos Beča prema suvremenoj glazbi?
U Beču se vjerojatno još uvijek nepobitno događa najveći dio suvremenih strujanja i snažno se investira u suvremenu glazbu, bilo preko raznih poticaja samog Grada ili sponzora koji stoje iza festivala poput Wien Modern. Kada se promatra stav većinske populacije cijele Austrije, možda upravo zbog bogate i snažne glazbene tradicije, ali možda i zbog toga što je to gotovo uvijek slučaj bilo gdje na svijetu, rekla bih da je odnos prema svemu novome i suvremenome pomalo skeptičan. Istovremeno postoje dva oprečna svijeta. Jedan u kojem se forsira stara poznata tradicionalna klasična glazba za mase i drugi, suvremen, svjež i eksperimentalan, koji je podržan i od politike i publike, ali naravno nema toliki komercijalan doseg. Već je dulje vrijeme sasvim prirodno da se djela suvremene glazbe miješaju u klasičan repertoar i postoji mnogo festivala izvan glavnog grada koji podržavaju suvremeno stvaralaštvo. Trenutačno smo svi šokirani i razočarani vodećim političkim tijelima jer se dovodi u pitanje egzistencija RSO-a, orkestra radiotelevizije ORF s kojim sam i sama nedavno imala praizvedbu na festivalu Musikprotokoll i koji je posvećen prije svega suvremenoj glazbi. U svakom je slučaju raditi i stvarati u Beču moguće na visokom nivou jer postoje pozitivne političke strukture i podrška javnosti, što omogućuje pravovremeno profesionalno planiranje i fer odnos prema umjetnicima.