Bijeli planet

Brojni, uglavnom televizijski dokumentarci o prirodi navikli su nas na određeni popularno-znanstveni pristup u kojem se gledatelju nastoje rastumačiti navike, ponašanje i "životna filozofija" glavnih junaka. U većini slučajeva riječ je o zanimljivim ostvarenjima, no ona, zapravo, nisu rađena uz filmski način razmišljanja. Filmska tehnika u njima je iskorištena kao sredstvo.

"Bijeli planet" filmskom se tehnikom koristi kao izrazom. Svojevrstan kolaž gotovo impresionističkih, međusobno slabo povezanih crtica iz života životinjskog svijeta na Arktiku izgrađen je od niza dojmljivih kadrova, i to ne nekih fensi-šmensi dometa suvremene tehnologije, nego onih napravljenih prema starom dobrom principu izbora dobrog kuta i uporabe odgovarajućeg objektiva, a sve u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

Obilje tihog uzbuđenja ponudit će, primjerice, nepomične slike snijegom i ledom okovane prirode. Iako "sasvim obične" snimke, njihovo trajanje, smještaj i način na koji su snimljene kao da govore više od onoga što vidimo. Premda pokazuje mnogo toga što se od takvog filma očekuje, "Bijeli planet" to čini na neočekivan način, onaj koji već dugo nije "u modi".

Napravljen osvježavajuće staromodno, pokretnu sliku ne rabi kao ilustraciju teksta, nego ona govori sama za sebe, a pripovjedačev komentar sveden je gotovo na najnužnije. Uz to, njegovom šturošću nenametljivo se stvara dojam pojačane napetosti, jer, naviknuti da brzo dobijemo tumačenje onoga što vidimo, ovdje gledamo "bez uputa". A neizvjesnost raste.

Tko su, primjerice, ta simpatično ružna albino-stvorenja i zašto plešu taj podvodni balet? Djelomičan odgovor  riječ je o bijelim kitovima, belugama  stiže tek nakon nekoliko nijemih minuta, popraćenih samo nestereotipnom, odlično pogođenom glazbom (Bruno Coulais), u kojima smo bili prisiljeni mnogo toga sami nadopuniti.

Različito od, primjerice, prošlogodišnjeg dobrog, ali precijenjenog francuskog životinjskog hit-dokumentarca "Carsko putovanje" koji je vukao niz poteza usmjerenih na dopadljivost, "Bijeli planet" vjeruje u snagu filma i u gledateljevu želju za aktivnim sudjelovanjem. I vrijedi ga pogledati na velikom platnu jer je za njega i napravljen. (J. H.)