Dva glasa i dva klavira slogan je kojim se najavljivao koncert Gabi Novak, Bisere Veletanlić, Matije Dedića i Vasila Hadžimanova u KD Vatroslava Lisinskog. Može se reći i “dvije dive, sinovi i nećaci”, jer nije slučajno da su dvije dame nekadašnje glazbene scene imale pratnju dvojice sjajnih današnjih pijanista.
Vokalni jazz i evergreeni
Domaća publika poznaje Matiju, a Vasil Hadžimanov, sin Senke Veletanlić i pjevača Zafira Hadžimanova, cijenjeni je beogradski jazz-klavirist koji je, kao i Matija, potpisnik mnogih suradnji s europskim i svjetskim jazzistima. Već od dolaska na scenu Gabi Novak i Bisere Veletanlić dugi pljesak pokazao je da se i mlađa i starija publika ili sjeća ili želi sjetiti nekadašnje zabavne glazbe, prije nego što ju je 80-ih godina pokopao dotok kiča, narodnjaka i poslije turbofolka. Stoga je i dvosatni program u Lisinskom donio komorni recital vokalnog jazza, evergreena i poznatog domaćeg repertoara, podsjetnik na pjevačke domete i stilove pjevačica koje su utemeljile nekadašnju zabavnoglazbenu scenu.
No, danas to zvuči više ozbiljno i elegantno, rekli bismo beskompromisno s obzirom na zabavnoglazbeni kič koji trenutačno vlada. Program je bio složen po principu izmjene obiteljskih “timova” Dedić – Novak i Veletanlić – Hadžimanov na pozornici u svim kombinacijama, s nekim zajedničkim i nekim solističkim izvedbama. Nakon instrumentalnog uvoda dueta klavira Dedića i Hadžimanova s “Family” i “Nocturnal Joy”, zajednička izvedba svih četvero u “My Funny Valentine” nastavljena je setom Gabi i Matije (“Kuća za ptice”, rijetko svirana antologijska “Intima” Miljenka Prohaske, gospelski intonirana “Nada”), nakon koje je Gabi uz dva klavira otpjevala “Ono sve što znaš o meni”.
Solističku izvedbu Hadžimanova (Ohrid) proslijedio je njegov set s Biserom Veletanlić, pjevačicom drukčije boje glasa od onog koji ima Gabi Novak, zbog koje su se nadopunjavali i kontrastirali različiti pjevački pristupi i karijere, iako je bilo jasno da su obje odavno ne samo “prijateljice i familija”, nego i sinonimi za pjevačku eleganciju.
Sretniji dani glazbe
Uz “Milo moje”, “Ti nisi sam”, “Probudi se” i “Ručak za dvoje” s oba pijanista, nakon Dedićeve solističke “U registraturi” publika je čula još po jedan set svake pjevačice, pa i “Zlatni dan” Bisere Veletanlić, jedan od vrhunaca večeri. Zajednička “Pamtim samo sretne dane” mogla se uzeti kao metafora sretnijih dana estrade, za što je dokaz bila završna “Baj baj baj”, pobjednička pjesma Veletanlić s Opatijskog festivala 1976., koja je zazvučala kao mogući izvor onoga što danas radi grupa Jinx i ne bi bilo protuprirodno da je obrade. Dva sata s 22 pjesme Arsena Dedića, Kornelija Kovača, Kemala Montena, Đorđa Novkovića i Aleksandra Sanje Ilića.
Veliki red ispred zgrade HNK zbog kupnje ulaznica za baletnu predstavu Orašar
Bilo je - prekrasno! (srećem ne i prekasno :) Draga Bisera, Gabi, Matija, Vasile, hvala vam.