Nisko čelo, visoke jagodice, širok nos, velike tamne oči, puna usta, izražena čeljust. Karakteristike su to lica jedne Vučedolke koja je živjela negdje između 2600. i 2400. godine pr. Kr., a čiji je izgled kompjuterski rekonstruiran zahvaljujući DNK analizi. Dio je to rezultata najnovijeg istraživanja arheološke građe pronađene na Vučedolu, u grobnici broj šest, koje je prvi put javnosti predstavljeno u prosincu 2022. Tada su arheolozi prvi put pokazali kako su izgledali Vučedolci iz te konkretne grobnice, iako su prve računalne facijalne rekonstrukcije temeljem DNK analize napravljene još 2015., za osam Vučedolaca iz kolektivnog groba istraženog 1985. godine. Te rekonstrukcije osam pronađenih lubanja danas su dio stalnog postava Muzeja vučedolske kulture, a ondje stoje i lubanje.
No same DNK analize na kostima Vučedolaca izvode se još od 2005., a upravo zahvaljujući njima danas, osim izgleda, znamo i koliko su Vučedolci prosječno živjeli, kako su se liječili, na koji su način umirali... Iza cijele priče u prethodnim desetljećima do danas stoji cijeli tim stručnjaka, od arheologa do medicinara. Trenutačno ga čine znanstvenici i stručnjaci s nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić” koji su okupljeni u Ured za forenzične znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
– Tu prvu DNK analizu iz 2005. godine izvela je profesorica Irena Drmić Hofman s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu na Zavodu za patologiju, sudsku medicinu i citologiju Kliničkog bolničkog centra Split. Prve računalne facijalne rekonstrukcije 2015., za osam Vučedolaca iz kolektivnog groba istraženog 1985., izveo je pak dr. Fabio Cavalli iz Istraživačke jedinice paleoradiologije i pridruženih znanosti Sveučilišne bolnice “Ospedali Riuniti” u Trstu, a ova posljednja računalna 3D facijalna rekonstrukcija u potpunosti je hrvatski proizvod. DNK analizu izvela je magistra Irena Ćirić, suradnica Ureda za forenzične znanosti, umjetnički dojam rekonstrukciji dao je redatelj nagrađivanih filmova o vučedolskoj kulturi Darko Puharić u suradnji sa svojim timom. U procesu izrade treba spomenuti još jednog člana Ureda za forenzične znanosti, profesora Tomislava Staroveškog s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, koji je snimio lubanju najnovijim laserskim 3D skenerom i omogućio postavljanje antropometrijskih točaka na 3D model lubanje – govori dr. sc. Zdravka Hincak, voditeljica Ureda za forenzične znanosti Sveučilišta u Zagrebu i izvanredna profesorica na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta. Prema planu Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić” Ministarstva unutarnjih poslova i Ureda za forenzične znanosti Sveučilišta u Zagrebu, dodaje, tijekom sljedeće godine u pripremi je DNK analiza preostalog dijela koštanih ostataka osoba iz grobnice 6 koji još nisu istraživani, a u sklopu koje će se primijeniti i neke nove tehnologije.
– Riječ je o tehnici sekvenciranja nove generacije (Next-Generation Sequencing). Ono pruža mogućnost sekvenciranja cjelokupnog genoma, a u kratkom vremenu omogućuje istodobnu analizu velikog broja uzoraka. Takva tehnologija omogućuje i fenotipizaciju, odnosno prodire u dijelove kodirajućeg DNK, otkrivajući fenotip osobe: boju kose, očiju, kože i konačno, njezino podrijetlo – govori dr.sc. Hincak te dodaje da podatke o prehrani i paleoklimi dobivaju zahvaljujući geokemijskim istraživanjima.
– Geokemijska istraživanja stabilnih izotopa ugljika – 13 (13C) i dušika - 15 (15N), sumpora - 34 (34S), i kisika- 18 (18O) daju podatke o prehrani i paleoklimi. Ugljik u kolagenu i u karbonatu mineralne faze (apatit, mineral iz skupine fosfata) odražava sastav izotopa prehrane pojedinca, ali i osnove modela preživljavanja. Sastav izotopa ugljika pokazuje prevagu konzumacije biljaka umjerene klime (C3 tip) ili toplog pojasa (C4 tip), ali i biljaka vrlo suhih i vrućih područja te morskih biljaka. Sastav izotopa dušika daje podatke o izvoru proteina u prehrani. Riječ je o terestričkim, kontinentalnim proteinima, u koje ubrajamo meso goveda, ovaca, koza i svinja ili pak morskim proteinima, primjerice iz ribe. Sastav izotopa kisika – 18 u mineralu iz kosti (δ 18O) daje podatke o paleoklimatološkim uvjetima i može se koristiti u praćenju migracija, kretanja pojedinaca tijekom života kao i kretanja skupina i cijelih populacija.
Dakle, stabilni izotopi kisika u caklini vaših zuba govore o klimi u mjestu u kojem ste živjeli tijekom djetinjstva, a oni iz kostiju o području u kojem provodite posljednje godine života. U slučaju kolektivnog groba iz 1985. s ostacima osam osoba, jednog muškarca i sedam žena, rezultati stabilnih izotopa pokazali su neočekivanu sličnost. Takvi rezultati dobiveni su i za dva uzorka iz nove grobnice. Pokazuje se prevaga konzumacije mesa kopnenih domaćih životinja i prevladava konzumacija C3 tipa biljaka koje rastu u umjerenom kontinentalnom pojasu. Obje su osobe imale istu prehranu i pile su istu vodu. Ne postoje razlike u rezultatima izotopa kisika (18O) u kostima i caklini zuba iste osobe. Zaključujemo da su obje osobe rođene i živjele su na istom mjestu, na Vučedolu, te su imale pristup istom tipu hrane – ističe dr. sc. Hincak. Teško je govoriti koliko su Vučedolci prosječno živjeli, dodaje, budući da je broj otkrivenih kostura premalen za ozbiljniju demografsku analizu, no prema ostacima 40-ak kostura, njihova prosječna dob rijetko je prelazila 40 godina.
– Najčešća smrtnost bila je u najranijoj životnoj dobi i adolescenciji. Poslije u dvadesetima za ženske osobe, a za muškarce podjednako u dvadesetima i tridesetima. Uzroci smrti teško se utvrđuju samo iz koštanih ostataka jer nedostaje meko tkivo. U rijetkim slučajevima moguće je govoriti o najvjerojatnijem načinu smrti, no o uzroku ne. Primjerice, u slučaju većih traumi na kostima lubanje, koje su mogle upućivati na nasilan način smrti. Na čeonoj kosti muške osobe iz vučedolskog groba otkrivenog tijekom ranijih terenskih istraživanja utvrđeni su tako tragovi koji bi mogli upućivati na pripreme za postupak trepanacije. Riječ je o najstarijem medicinskom postupku koji je podrazumijevao otvaranje lubanje oštrim alatom. To se činilo kako bi se izveo postupak na mozgu ili kako bi se ublažio pritisak koji nastaje nakon ozljede glave. Najstarije trepanacije datiraju oko 6000 godina prije Krista. Zašto taj postupak na ovom Vučedolcu nije izveden do kraja, nikad nećemo saznati – govori dr. sc. Hincak. Traume na kostima utvrđene su i u novootkrivenoj kolektivnoj grobnici broj šest.
– Na vanjskom dijelu lubanje ženske osobe (lubanja broj 10, dob osobe 30 – 34 godine), na čeonoj kosti i duž sagitalnog šava otkrivene su dvije pravilne udubine promjera približno 1 cm. Slične, vrlo pravilne udubine na području tjemena i čeone kosti utvrđene su i na šest lubanja iz vučedolskog kolektivnog groba iz 1985. Upravo istraživanje tog groba omogućilo je razumijevanje vremena nastanka udubina jer su one kod mladih osoba dublje, a kod starijih, zbog pregrađivanja kosti, sve pliće. Doktorica Ivana Bačić, suradnica Ureda za forenzične znanosti iz Centra za forenzična istraživanja “Ivan Vučetić”, dokazala je da su obje površine udubina prekrivene tankim slojem crvenog pigmenta, otkrivajući tragove živinog sulfida, rumenice ili cinabarita (HgS). Stvrdnute kuglice cinabaritnog praha mogle su se pričvrstiti na pozicije udubina na koži i mogle su u dovoljnoj mjeri preživjeti raspadanje kože na lubanji, kao i sve ostale tafonomske procese u grobnici, ostavljajući na površini udubine trag crvene boje. Nalaz sličnih udubina s tragovima cinabarita potvrđen je i na šest od osam lubanja iz kolektivnog groba 3 iz 1985. Zajedno s posljednjom lubanjom broj 10, one predstavljaju jedinstveni nalaz, bez analogije u svjetskoj arheologiji. Ruda cinabarita izvor je najljepšeg i najskupocjenijeg crvenog pigmenta u pretpovijesti. Cinabarit se koristio u različitim vremenima i na različitim područjima, a najstarija simbolika povezana je s reinkarnacijom i besmrtnošću jer je crvena boja uvijek predstavljala život – govori dr.sc. Hincak.
Vučedolci su bili srednjeg do nižeg rasta. Visina Vučedolaca kreće se u rasponu od 147 do 158 cm za žene i do 159 do 164 cm za muškarce. Prema razvoju hvatišta mišića na kostima zaključujemo da su muškarci i žene bili podjednako tjelesno aktivni, no prema razvijenosti jasno je da su muškarci radili fizički teže poslove – kaže dr.sc. Hincak te nastavlja opis stanovnika Vučedola. Bili su oni, kako ih dr. sc. Hincak opisuje, “djeca prirode”, odnosno živjeli su u skladu s njome pa je tako i liječenje uključivalo biljne i životinjske pripravke iz njihova okruženja. Posebno mjesto u vjerovanjima, obredima i praksi Vučedolaca imale su životinje.
– O najranijem nalazu, ritualnom ukopu cijelog jelena, piše 1938. godine tadašnji voditelj istraživanja R. R. Schmidt, dodajući opisu kostura i opis niza keramičkih fragmenata pronađenih u grobu. No popis žrtvenih životinja podulji je, ukupno je na nalazištu utvrđeno čak sedam cijelih ukopa pasa, tri ukopa goveda, od kojih jednog teleta, zatim dva ukopa svinje, jedan koze te četiri ukopa dabra – zaključuje.