Bilo da je pisao o ratu ili bilježio dječje ludosti, bio je inspiracija

Prije dvije godine dobio je stojeće ovacije u Hrvatskom narodnom kazalištu kada je više nego zasluženo osvojio Večernjakovu ružu kao radijska osoba godine. A jučer je Hrvatsku u trenu obišla vijest da je u osamdeset trećoj godini umro legendarni radijski novinar, pisac za djecu, prozaik, pjesnik i prevoditelj Mladen Kušec. Objavio je četrdesetak knjiga, bio član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog novinarskog društva, ali u svijesti puka zauvijek će ostati poznat po radijskim i televizijskim emisijama kao što su to “Tonkica Palonkica, frrr...”, “Patuljci pojma nemaju”, “Hihotići”, “Bijela vrana”, “Zagonetno putovanje”... Kada je “Tonkica Palonkica, frrr...” prezentirana u Berlinu, Finski radio uzeo je dio emisije za špicu svog večernjeg programa. A kazalište Žar ptica adaptiralo je radijsku emisiju za kazališne daske.

A Kušecova “Bijela vrana” emitira se na Hrvatskom radiju od davne 1973. godine. U njoj Kušec razgovara s djevojčicama i dječacima slijedeći pouku emisije ”Ako imamo vremena za sebe i svijet oko sebe, za dječje želje, nade i maštanja, onda ćemo otkriti da nema bijelih vrana i da svako dijete čuva u sebi pregršt tajni”. Za tu je emisiju Kušec dobio priznanje na festivalu u Ohridu 1977. i godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva Zlatno pero 1979. godine. Kušecove emisije za djecu doista su bile uzor i najbolja škola generacijama mlađih novinara koji su se bavili danas jako zanemarenim obrazovnim i dječjim programom.

Kušec je rođen u Zagrebu 1938. godine u velikoj obitelji u kojoj je bilo osmero braće i sestara, a Mladen je bio najmlađi. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu te diplomirao jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu. Na Radio Zagrebu počeo je raditi 1962. godine, prvo kao novinar i reporter, a s vremenom i kao urednik. Bio je nekoliko godina i urednik Obrazovnog i dječjeg programa HR-a, te godinu i pol urednik Radio Sljemena. Stvarao je dokumentarne radiodrame, pisao kratke priče, romane, dramske tekstove, slikovnice, putopise i reportaže. Godine 1970. objavljuje zbirku stihova “Dobar dan!”, ukoričuje i “Tonkicu Palonkicu, frrr...”, piše kanconijer “Volim te”, poemu “Poklanjam se na tebe...”. Posebni interes izazvao je romanom “Plavi kaputić” koji je dosta dugo bio i neizostavni dio lektire, dok je za roman za mladež “Mama, tata i ja” nagrađen uglednom nagradom Mato Lovrak. No, objavio je i romane “Kuštravi”, “Pijetao koji je pao s neba”, “Zlatni potok”, “Miris tajne”... Objavio je roman s autobiografskim elementima “Krijesnice predgrađa”, prisjećajući se djetinjstva u zagrebačkoj Željezničarskoj koloniji, te ciklus poezije na kajkavskom jeziku “Si mislim”, ali i knjigu o radiju “Radio je rekel” te slikovnicu “Adrianin plavi svijet”. Neke su mu knjige prevedene i na strane jezike. Kušec je 1991. dobio nagradu HRT-a Ivo Šibl za životno djelo.

Brojne su mu pjesme uglazbljene, pogotovo za dječje zborove, a u njegovu opusu posebno mjesto pripada tekstovima nastalim za vrijeme Domovinskog rata. Kao novinar našao se i u pogibelji te bio napadnut i teško pretučen u tadašnjoj Titovoj Korenici, još na početku ratnih djelovanja u Hrvatskoj. U potresnoj knjizi “Ubili su mi kuću” iz 1991. Kušec je objedinio reporterske zapise o ratu zajedno s pismima i crtežima djece koja su završila u progonstvu.

Nezaboravni vukovarski novinar i književnik Siniša Glavašević baš je svom kolegi s Hrvatskog radija Kušecu slao svoje priče iz vukovarskog pakla koje je objavila Matica hrvatska zaslugom Mladena Kuzmanovića i tadašnjeg predsjednika Matice hrvatske Vlade Gotovca. Glavašević je priče faksirao Kušecu na privatni telefaks, a Kušec ih je pozorno čuvao i zdušno pomogao pri ukoričavanju, što u ono vrijeme i nije bila baš laka misija jer su Glavaševićeva radijska javljanja bila sve neugodnija kako se bližio pad Vukovara. Kasnije su Glavaševićeve “Priče iz Vukovara” objavljene u više izdanja.

Mladen Kušec jednostavno nije stario. Tako je prije par godina gostujući u Puli na sajmu Monte librić rekao: “Imamo toliko malih prijatelja koji su izrasli u odrasle ljude da ću neke knjige njihova djetinjstva morati ponoviti. Oni vole te knjige, rasli su uz njih, pa bi voljeli da i njihova djeca imaju te knjige i uživaju u njima. To i mene vraća u djetinjstvo i mladost. Ja i dalje trčim po promocijama, školama, radim intervjue, vodim emisije, putujem... Često u jednom danu dođem iz Zagreba u Istru, održim promocije, odem do Višnjana kupiti malo vina, u povratku održim promociju u Matuljima i do večeri sam opet u Zagrebu. Čovjek sve stiže ako radi ono što voli”, govorio je neumorni Kušec.

Kao novinar i urednik obišao je svijet, ali se uvijek vraćao svojim vjernim dječjim sugovornicima, ali i akademiku Josipu Bratuliću koji mu je bio gost u popularnoj i poučnoj radioemisiji “Zagonetno putovanje”, koja je tipična za Kušecov jedinstveni autorski i novinarski rad koji je bio potpuno posvećen promociji dobrih vibracija, znanja i umjetnosti. Na sreću, iza Kušeca ostaje iznimno bogat knjiški opus koji tek treba istražiti (i ocijeniti), ali i bogata radijska i televizijska ostavština. I puno lijepih uspomena za svu onu djecu koja su desetljećima gostovala u njegovim omiljenim emisijama.