Predsjednik hrvatskog centra PEN-a Tomica Bajsić i predsjednik Hrvatskog društva pisaca Zoran Ferić javnosti su poslali oštro priopćenje kojim osuđuju simboličku rehabilitaciju desne ruke poglavnika Ante Pavelića i zapovjednika svih ustaških logora u Nezavisnoj državi Hrvatskoj Vjekoslava Maksa Luburića. Penovcima i članovima HDP-a zasmetalo je predstavljanje knjige Vlade Vladića “Sluga domovine” o Maksu Luburiću održano u prostorijama Hrvatskog slova u podnožju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. O priopćenju za Večernji list govori Tomica Bajsić.
PEN je uz Hrvatsko društvo pisaca oštro protestirao protiv predstavljanja knjige o Maksu Luburiću u podnožju Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Smeta li vam knjiga kao takva ili mjesto njezina predstavljanja?
U pozivnici stoji da se radi o knjizi o životu i djelu hrvatskog viteza, generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića, a Nacionalna i sveučilišna knjižnica hram je našeg kulturnog identiteta i hrvatske pisane baštine. Hrvatski vitez, kakvim ga se predstavilo u najavi, ili sluga domovine, kako je u naslovu knjige, zasigurno nije taj gospodar života i smrti u koncentracijskim logorima NDH gdje su deportirani ljudi, muškarci, žene i djeca, bili žrtve torture, izgladnjivanja, bolesti i masovnih likvidacija.
Na osnovi čega tvrdite da knjiga rehabilitira Luburića kojeg zovete hrvatskim Eichmannom?
Više desetaka tisuća žrtava ustaških logora, kojih je jedno vrijeme Luburić bio zapovjednik, dio je kolektivne memorije holokausta. Srbi, Židovi, Romi, Hrvati i ostali ... Nema veće degradacije ljudskog bića, nema većeg sunovrata u ponor ljudske duše nego zatočiti ljude u bodljikavu žicu i oduzeti im nadu i pravo na život koji smatramo božjim darom i nečim svetim. Luburić je bio idejni začetnik i tvorac koncentracijskog logora Jasenovac, u koji je često dolazio, nadzirao rad i osobno ubijao zatočenike te na kraju naredio da se ubiju svi preostali logoraši i sve spali. Nadbiskup Stepinac Jasenovac je nazvao sramotnom ljagom.
Mnogi su Židovi deportirani u Auschwitz, svaki peti preživio je NDH. U Auschwitzu sam vidio ćeliju jednog drugog Maksa, Maksimilijana Kolbea, poljskog svećenika, koji je dao svoj život u zamjenu za drugoga, predodređenog za streljanje. Kada je riječ o viteštvu, u Auschwitzu ima i slika Witolda Pileckog, poljskog konjaničkog časnika, koji se u Varšavi dobrovoljno priključio koloni vođenoj za Auschwitz kako bi svijetu dojavio o tvornici smrti i pokušao organizirati mrežu spasa. Uspio je pobjeći iz Auschwitza, sudjelovao je u Varšavskom ustanku, a poslije rata mučen je i ubijen u komunističkom zatvoru.
Autor knjige Vlado Vladić član je Društva hrvatskih književnika i pjesnika, dakle vaš kolega. Poznajete li njegovu poeziju?
Nažalost, nisam imao prilike upoznati njegovu poeziju.
Mislite li da je popularnost i stalna prisutnost ustaškog pozdrava “za dom spremni” posljedica velikog utjecaja ideologije i politike na povijesne činjenice koje se hrvatska povijest nije oslobodila niti danas?
Manipulacije povijesnim činjenicama kao oruđem politike igraju se vraga s ljudskim emocijama. Ideološka propaganda briše dijalog i skuplja istovjetne, multiplicirane odjeke. Ustaški režim ne samo da nije donio ništa dobro nego je ljude odveo u propast pod Mussolinijem i Hitlerom. Počinjeni su nezapamćeni zločini, čije posljedice nas prate i danas. Kod nas su mnogi plemeniti ljudi u partizanima sudjelovali u borbi protiv fašizma i nacizma i ustaškog režima.
Sudbina desetaka tisuća poratnih žrtava komunističkog režima sustavno je skrivana po raznim jamama u koje su pobacani, i do danas za te zločine nitko nije ni prozvan niti je odgovarao. “Neprijateljem naroda” mogao je tada biti proglašen bilo tko i u “ime naroda” biti progonjen i zatvaran na robiju, kršena su represijom i ljudska prava i sloboda govora. Žrtva je uvijek žrtva, bilo kada i bilo gdje, kojem god narodu ili strani pripadala, i zaslužuje pijetet i pravo na grob. Zločin ubojstva proglasi se vrlinom kada se u ime višeg cilja, nekog grandioznog plana, ubiju mase ljudi i tako cijeli svijet korača u zajedničkoj krvi, govorio je još 250. godine biskup Ciprijan iz Kartage, prije nego što su mu odrubili glavu. Prokletstvo je kada savjest grupe briše savjest pojedinca. Prije nekoliko dana papa Franjo svecem je proglasio biskupa Romera koji se žestoko opirao oligarhiji u Salvadoru iako je vojna hunta podilazila Crkvi, a i on je bio iz ugledne obitelji pa su i mnogi bližnji bili protiv njega. Ubili su ga u katedrali kada je s oltara pozvao vojnike da otkažu poslušnost režimu i ne ubijaju siromašne. Izmanipulirana teza o kolektivnoj odgovornosti Hrvata za Jasenovac bila je i jedan od izgovora za komadanje Hrvatske i BiH po mjeri velike Srbije te za oružanu agresiju. Četvrt stoljeća otkako smo se obranili u nametnutom ratu obitelji onih koji se vode kao nestali i dalje ne znaju gdje su njihovi najdraži i gdje će im zapaliti svijeće za Sve svete. Društvo bude ranjeno jer cijele obitelji stradalih u ratu ostaju žrtve.
U posljednje vrijeme pišu se knjige i snimaju filmovi koji dovode u sumnju masovne zločine u Jasenovcu. Hoćete li reagirati i na te uratke?
PEN se ne bavi kontrolom tko što piše ili snima. Ne nadzire i ne zauzima ulogu cenzora, ali reagira na razne pojave poput ksenofobije, širenja mržnje i netolerancije, neovisno o temi i sadržaju.
Pogledajte video: Ovo su mjesta koja baš nitko ne smije vidjeti preko Google Mapsa
Bili su vitezi, ne samo on nego više njih.