Biografija koja nam u lice baca naš vlastiti voajerizam

Nedavno je izašlo drugo, prošireno izdanje biografskih zapisa Mani Gotovac. Knjiga Fališ mi u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi (urednik Velimir Visković) u jednom paketu donosi ono što je na početku bilo otisnuto u dvije knjige, ali i obilje fotografija te novinskih faksimila koji svjedoče o teatarskom dijelu autoričina života. No, ono što je sada novo i drukčije jest raspored sadržaja. Naime, u prvom izdanju prva je knjiga pričala o zimi i proljeću, druga o jeseni i ljetu.

Sada priča teče mnogo logičnije; početak je vezan uz veliku, životnu, ljubavnu priču autorice (to je dio koji je dosad podigao najviše prašine u javnosti, onaj koji već živi i kao kazališna predstava). Slijedi dio o tragičnoj smrti kćeri, a nakon toga – u ljetu i zimi – nižu se zapisi i sjećanja o profesionalnom životu kazališne kritičarke, intendantice... To je sada uzročno-posljedična priča o jednom životu. A baš ta priča ovog nas, repriznog, puta upozorava na naš vlastiti voajerizam. Zar je zaista najvažnije od svega tko je bio Gorki? Nimalo! Ovu knjigu treba čitati kao hrabru ispovijed hrabre žene, kako podsjetnik na vremena kada su Dubrovačke ljetne igre bile svjetski relevantan ljetni festival, kao priču o tome kako je kada počela obnova Francuskog paviljona &TD-a (skele su još na svojem mjestu)... Ako u svemu tome detektivski tražite tko je bio karizmatični političar koji je u mladosti ludo voljela jedna žena, onda ste potpuno promašili metu. Zato je ovo novo, nadopunjeno, izdanje prilika mnogima da se ponovno vrate toj knjizi. Obratite pritom pozornost na lakoću s kojom pobija neke vrlo raširene, a pogrešne teze koje “stanuju” u mnogim glavama – poput one da se ludo zaljubljuju samo mlaci, a seksualne želje nestaju s prvim borama.