"Boksač" je solidan, ali Christian Bale ima više šansi za Oscara

Otkako je lani ponovno uvedeno da se za Oscara natječe po deset filmova najpozitivnije je to što veći broj naslova u ovo predoskarovsko vrijeme dobiva priliku naslanjati se na sjaj nagrade. Takav je i slučaj s filmom „Boksač“ Davida O. Russella, koji bi u dvostruko manjoj konkurenciji teško osvojio nominaciju, a ovako jest, premda se čini da boksačke drame imaju povlaštenu poziciju kod Akademijinih glasača. „Boksač“ je daleko od genijalnosti „Razjarenog bika“, od oskarovske sentimentalnosti „Djevojke od milijun dolara“, a nema ni junake čiji bi uspjesi bili toliko atraktivni za uzbudljiviju sportsku dramu da bi postigao nešto više od nominacije. No, to ne znači da „Boksač“ nije zanimljiv film.

Zasnovan je na stvarnom životu boksačkog prvaka Mickeyja Warda i njegova starijeg brata Dickieja, koji je svojedobno nokautirao Sugara Raya Leonarda (premda neki misle da se samo poskliznuo), ali kada počinje trenirati svoga brata za prve velike uspjehe, već je ovisnik o cracku o kojem HBO snima dokumentarac „High On Crack“. On želi vjerovati da snimaju film o njegovu povratku.

Sportska strana manje je zanimljiva jer, sudeći po filmu, Ward ne pokazuje neku osobito zadivljujuću tehniku. No, zanimljiv je dio priče na strani njegove obitelji; osim što budućeg prvaka trenira ovisnik o cracku, Mickey ima ambicioznu, neugasivu majku i gomilu sestara, sveukupno obitelj za kakve u SAD-u postoji naziv „white trash“. Taj milje ova sirova, realistična, djelomice gotovo dokumentaristička drama prikazuje tako da pod nosom još osjetite kemikalije za blajhanje s natapiranih frizura majke i sestara. A za kraj, ono najbolje: Mark Wahlberg pristojan je kao Mickey Ward, ali prava je zvijezda fenomenalni Christian Bale, koji je za ulogu skinuo trideset kilograma i nabacio dramatično uvjerljiv narkoizgled, a pritom nije stao na tome da umjesto njega i njegovih glumačkih sposobnosti govori samo vanjski izgled, zbog čega su njegovi izgledi za Oscara daleko veći od samoga filma.