Zagreb diše pulsom filma. ZFF u 15. izdanju, konkretno jučer, u natjecateljskom programu donio je “mušku” večer, britanski film “Božja zemlja” u čijoj je srži muška ljubav, te bh. film “Muškarci ne plaču” o veteranima koji se bore s posljedicama rata. Bacili smo oko i na kategoriju Ponovno s nama i gledali “Thelmu” norveškog redatelja Joachima Triera.
Njegov film “Oslo, 31. kolovoza” prikazan je u konkurenciji 9. ZFF-a, a 2015. i hvaljeni film “Glasnije od bombi”. Djelo kojim se sada predstavlja norveški je kandidat za Oscara. I ako se nas pita, ima dobar adut u rukavu. Iščašenim prikazom kroz paranormalno ukazuje na odgojne probleme i neprihvaćanje različitosti, oštra je kritika ekstremne religijske indoktrinacije i klanja se snazi uma.
U centru radnje je tinejdžerica Thelma (Eili Harboe) koja napušta učmalost obiteljskog doma na norveškom selu i odlazi na studij u Oslo. Duboko uronjena u religiju, toliko da se i čaša piva smatra grijehom, otkriva privlačne zamke koje idu s odrastanjem. Ljubav, u ovom slučaju prema djevojci Anji, kod nje pokreće niz paranormalnih napadaja koji funkcioniraju kao metafora za horor odrastanja i afirmacije u svijetu odraslih te ne uvijek lijepih buđenja spoznajom da identiteti koje smo imali kao djeca nisu naše krajnje obličje.
U tom tonu mogli bismo film svrstati u superherojski horor, naravno bez natruha blockbustera nalik X-Menu, koji će se svidjeti svima koji su voljeli “Carrie”. Scene u kojima se Thelma bori s demonima seksualnosti, epileptičnim napadajima u bazenu ili liječničkim istraživanjima stroboskopom koji kod gledatelja izazivaju nelagodu, vizualno su pjesništvo. Ovisno o kutu, Thelmu se može gledati kao čudovište, žrtvu roditelja ili jedinicu za snagu uma. U svakom slučaju, potiče raspravu i treba ga gledati.
što kaže opus dei alias Željka Markić?!