Najpoznatiji je po glazbi koju je napisao za šekspirovski inspiriranu "Priču sa Zapadne strane". No, osim popularnosti zbog tog glazbenog komada koji je bio uspješnica u svim svojim izdanjima; i na Broadwayu, i na velikom platnu (u režiji Roberta Wisea iz 1961. te u režiji Stevena Spielberga iz 2021.), glazbenik Leonard Bernstein bio je vrlo cijenjen glazbenik: plodan skladatelj i strastven dirigent. "Maestro" donosi priču o njegovu životu.
Iako je vrlo sklizak teren uzeti film i u tako ograničenom vremenu ispričati nečiju životnu priču od A do Ž bez da se negdje kiksa ili da se biografija negdje ne zakine, "Maestro" to ipak čini poprilično uspješno. Nakon, istina, pomalo limunadastog filma "Zvijezda je rođena", Bradley Cooper se ponovno prihvatio 2u1 redateljske i glumačke pozicije te snimio (i odglumio) još jedan glazbeni film. A cveba vezana za "Maestra" kaže da je najprije Spielberg trebao snimiti film o Bernsteinu, ali kada je vidio scenu iz "Zvijezda je rođena" u kojoj Bradley Cooper i Lady Gaga pjevaju hit "Shallow", rekao je Cooperu da on mora biti redatelj. Nakon takve informacije teško je tijekom gledanja filma ne maštati malo o tome kako bi izgledalo da je bilo ravnano Spielbergovom palicom.
No Cooper je svejedno u "Maestru" odradio sjajan dupli posao. Iako je radnja nelinearna, priča kompleksna, likovi koji su prošli kroz tridesetak godina radnje filma brojni, narativom se ne iskače iz tračnica. Niti se gdje Cooper (redateljski) pogubio niti je u nekom trenutku postalo dosadno. Najveći razlog tom uspjehu sigurno leži u glumačkom sloju filma koji je pojačan fantastičnom šminkom. Naime, "Maestro" započinje scenom u kojoj novinari intervjuiraju Leonarda Bernsteina. Bernstein je već starac, a najupečatljivija rečenica iz tog intervjua je: "Naravno da mi nedostaje." Već od prve minute je iznenađujuće kako Cooper dobro izgleda sa šminkom. A ako je suditi po oduševljenosti koju je Akademija lani imala za Brendana Frasera kojemu je šminka u filmu "Kit" također dala poprilično velik "boost" kada je riječ o oživljavanju svoga lika, onda nije ni čudno da se, iako je prerano govoriti, upravo Cooper našao kao jedan od favorita za zlatnog kipića iduće godine. A prije toga, gledajući kladionice, svakako je favorit za Zlatni globus u svojoj kategoriji. No vratimo se na film...
Kada izgovara rečenicu da mu nedostaje, misleći na svoju ženu, započinje crno-bijela epizoda filma u kojoj pratimo mladog Bernsteina; onog kakav je (i kako je!) živio prije braka, ali najviše onog koji je život gradio sa svojom suprugom, glumicom Felicijom Montealegre (Carey Mulligan). Cooperov skok u crno-bijelu sliku ovdje se čak može smatrati kičom s prstohvatom pretencioznosti. Da, i bez te "starinske" tehnike dovoljno je jasno da je riječ o nelinearnosti, a s druge strane ima i nekoliko različitih epizoda u srednjoj životnoj dobi i starosti i obje su u boji. Zašto i tu nije napravljena razlika? No Mulligan je u svim bojama i svim epizodama naprosto sjajna u ulozi žene koja trpi, a koja istovremeno nije žrtva. Točnije, i sama u filmu govori da, ako takav život postane žrtvom, da ništa ne vrijedi. Ona, kao Felicia, bezuvjetna je podrška svom suprugu. Ne samo u uspješnoj karijeri, u izgradnji dobre reputacije u "creme de la creme" društvu, nego, ma koliko to čudno bilo i ne bilo do kraja shvaćeno i izrečeno, i u njegovim aferama. Uglavnom homoseksualnim. Oduvijek je, reći će Felicia Lennyju još dok nisu bili u braku, znala tko je on, ali život nije baš tako ozbiljan pa zašto ne bi pokušali. Likovi supružnika uspješno su realizirani; i pojedinačno, ali i kada su u paru, a njihovi portreti služe isključivo kako bi se prikazalo koliko žrtve je potrebno za ono što je Bernstein imao i gradio izvan svoja četiri zida.
I, naravno, nemoguće je gledati "Maestra", a ne prisjećati se maestralnog filma "Tár". No, osim činjenica da su oboje protagonista dirigenti, da oba filma daju sjajne uvide u svijet glazbenika klasičara, koji su nerijetko i članovi visokog društva i da oba filma prati prekrasna glazba, malo što im je zajedničko. "Maestro" je, koliko je to moguće, puno nježniji i mekši od portreta ženskog Weinsteina Lydije Tár.