"Napravi mi tri zida i bezbroj vrata!", naputak je redatelja Dražena Ferenčine koji je scenograf Miljenko Sekulić izvrsno ostvario. Skinuvši, tako, četvrti zid kroz koji publika viri u bračne prilike i neprilike, Ferenčina je povezao četiri Čehovljeva naslova u jednu predstavu, a tema je "Brak iz računa". Posrijedi je Kerempuhova premijera.
Ferenčina je najjači upravo u radu s glumcima, a oni su zahvalno prihvatili izazov. Osobito je osvojio simpatije dviju glumica: Elizabete Kukić i Linde Begonje, a one su uzvratile žustrom, dinamičnom, snažnom, a opet vrlo točnom igrom, na koju su morali odgovoriti i njihovi partneri.
Tako je u "Prosidbi" Edo Vujić vrlo uspješno, apotekarski precizno, odmjerio svoj komičarski nerv, pa je njegov Prosac Lomov, umjesto puke funkcije, postao stvaran, uvjerljiv karakter. Gospođa Kukić pristala je na neočekivanu situaciju da, umjesto plemkinje, postane kršna seljanka, koja s lakoćom nosi teške vreće pozornicom, a što je ponudio Ferenčina. Junački je obranila svoj lik, ali i Čehova, koji je bez poteškoća, uz odličan prijevod Vladimira Gerića, pristao na tu neočekivanost.
Za Lindu Begonju Ferenčina je imao drugu, ali podjednako tešku zadaću. Udovica koja sva treperi od sladostrašća koje si ne usudi priuštiti, stvorena je u neobičnom suglasju striptiz-situacije i Čehovljeva "Medvjeda". Ferenčina je i ovdje, kao odličan dramaturg, težište s muškarca prebacio na ženu, koja se u vrlo ženstvenoj situaciji i posve razodijeva (stvarno i simbolično). To je jedna od ljepših scena u našem tužnom teatru. No, Medvjed u liku Dušana Bućana trsio se, trsio, ali nije uvijek dovoljno žustro odgovarao glumačkim izazovima Linde Begonje.
Mario Mirković izvrsno je ispunio minijaturu, preuzevši u završnici glavnu riječ na "Svadbi", dok je Vlatko Dulić uspješno cijelo vrijeme kontrapunktirao komiku stvarajući mirnoćom i tamnim bojama. Mirjana Zagorec zna odjenuti glumce vodeći računa ne samo o zahtjevima redatelja i pisca nego i u skladu s linijama glumačkog tijela. Takav je i skladatelj Mate Matišić, koji se poput dječaka beskrajno zabavlja parafrazirajući razdoblja i stilove.