Iako su povod našeg razgovora bili romani Branislava Glumca prevedeni na albanski i objavljeni na Kosovu, razgovor je na spomen legendarne “Zagrepčanke” započeo tužno:
– Ni sada još ne vjerujem da Bože (Oreškovića, koji je tumačio glavni muški lik u Zagrepčanki na sceni HNK, op.a.) više nema. Pisao sam novi tekst za njega i sada se stalno pitam jesam li ga trebao češće i više zvati, bi li ga to trgnulo i je li se mogao nekako preokrenuti usud – zdvajao je tužno Branislav Glumac.
Zadnji novac prevoditelja
“Zagrepčanka” i “Pokusni čovjek” objavljeni su na Kosovu, a uskoro je slijedio i treći njegov roman, “Brijeg hijena”.
– To su prve hrvatske knjige nakon više od četrdeset godina koje se pojavljuju na albanskom jeziku. Sudbina je slučajno htjela da “Zagrepčanku” prevede čovjek koji je prije trideset godina došao u Zagreb upisati režiju na ADU. Nije uspio, pa je, tužan šećući Zagrebom, zadnjim novcem iz svog džepa kupio baš moj roman.
On je Naim Siquani i kada mi se javio, rekao mi je kako ga je trideset godina mučila ta Zagrepčanka i kako je upravo to sada aktualna priča za Kosovo. To je ta univerzalna priča, koja pogađa i klasnu situaciju, odnose roditelja i djece, ljubav, mafija... To su teme koje su danas važne i za Kosovo, u njihovom uzburkanom vremenu, a i grade svojevrstan most između naših zemalja, jezika i književnosti, što je prepoznalo i naše Ministarstvo kulture, koje je pomoglo objavljivanje ovih prijevoda – objašnjava Glumac.
Naravno priča o “Zagrepčanki” nemoguća je bez žala za legendarnom predstavom u kojoj je uz pokojnog Oreškovića briljirala i Branka Cvitković.
Zašto je danas nema na kazališnoj sceni?
– Ne znam ni sam. Razgovarao sam nedavno s jednim od mlađih redatelja koji se sjeća te predstave i on mi je otvoreno rekao kako je nova verzija ogroman zalogaj, jer ljudi se još i te kako dobro sjećaju te verzije iz HNK. Siguran sam ipak da bi se moglo naći i redatelja i mladih glumaca koji bi je mogli vratiti u scenski život. Razmišljam da je ponudim Matku Ragužu za njegov Exit – kaže Glumac.
Drugi je aktualni posao toga autora novoosnovana biblioteka Erosnice VBZ-a.
Grčka proljeća
– Alojz Majetić i ja ponudili smo domaćem izdavaču, Bošku Zatezalu, koji ima jedan suptilni smisao, oko i uho za knjige, da osnujemo biblioteku Erosnice. Poanta je da ona bude originalna i čak revolucionarna po svemu, od izgleda, koji mora biti prvorazredan, pa do toga da su antigrađanske i antilicemjerne po svemu.
No, moraju imati visoku estetsku, poetsku kvalitetu. Prva je u biblioteci izašla moja “upotriJebni na Pici”, slijedit će erotska poezija Bertolta Brechta te “Grčka proljeća” Milana Begovića. To je dvadesetak soneta koji su tiskani prije stotinjak godina. Tada je bila toliko revolucionarna da ju je morao objaviti pod pseudonimom, a to je izvrsna erotska poezija.
Grčka proljeća tiskana su u RADOVIMA JAZU prije tridesetak godina. Begović je napisao sonetni vijenac Grčka proljeća pod imenom Anakreon. Zapravo je to mapa koju je oslikao Milivoj Uzelac, koji je ispisao i sve sonete. Svaki sonet, jedna mapa s izvrsnim Uzelčevvim ilustracijama. Mapa se nalazi u Akademiji, razredu za književnost u Opatičkoj. Mapu smo htjeli tiskati još prije četrdesetak godina, ali nam nisu dali nasljednici autorskih prava Milana Begovića. Ipak, Tomislav Sabljak je tiskao stihove u rečenim Radovima. Kad je riječ o hrvatskoj knjizi prevedenoj na albanski, hvala bogu ima ih više, ali Brzi je zabrzao. Recimo, tiskan je roman Ranka Marinkovića itd.