Eurokaz i Branko Brezovec nastavili su istraživati Krležine "Glembajeve" pa je u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti izvedena nova verzija možda i najpoznatije hrvatske drame svih vremena.
U koprodukciji s prilepskim kazalištem "Vojdan Černodrinski", nova Brezovčeva scenska verzija "Legenda Glembajevi" nastavlja se na one dosadašnje, s tom razlikom što je uloga barunice Castelli ponovno povjerena glumici, i to Danieli Ivanoski. Glavni dobitak i ove predstave je vehementni Zlatko Burić Kićo, slavni filmski i televizijski glumac u ulozi starog Glembaya, a svojom iznimnom scenskom prodornošću Buriću se rame uz rame pridružio makedonski glumac Zoran Ivanoski u ulozi mladog Glembaya. Odličan je bio i Siniša Miletić kao ispovjednik i duše i tijela Alojzije Silberbrandt, koji u Brezovčevom viđenju Krležine drame ima važnu ulogu, a tu su svakako i Suzana Brezovec kao sestra Angelika i vispreni Pavle Vrkljan kao Oliver Glembay.
Pragmatična scenografija Ivane Knez bazirana na metaforičnim ljesovima ostala je ista kao i u dosadašnjim eurokazovskim inačicama Krležine drame. Za glazbu je bio zadužen Stanko Juzbašić, a za kostime Suzana Brezovec, uz doprinose Ivana Marušića Klifa, Marte Crnobrnje, Tomislava Maglečića, Branka pl. Pucekovića i Marka Milovca. Brezovčevi "Glembayevi" inzistiraju na parodizmu, u čemu prednjači lik starog Glembaya, neuništiv u svojoj pohlepi i sveopćoj, pa i seksualnoj beskrupuloznosti. No Brezovec je sa svojom autorskom ekipom imao potrebu i donekle mijenjati Krležin kanonski tekst, te su "Glembajevi" dobili još groteskniju dimenziju od one koju je osmislio njihov autor. Ipak, sami temelji Krležinog dramskog teksta nisu dirani niti obeščašćeni. Kultna Krležina drama o surovom kapitalizmu i brutalnom erosu koji se krije iza ljudskih malograđanskih fasada i u ovoj je Brezovčevoj verziji došla na svoje, uz pomoć grčevite borbe između hrvatskog i makedonskog jezika, između jave i sna, pravde i nepravde.