Jedno od najzanimljivijih gostovanja na ovogodišnjem, neodržanom INmusic festivalu trebalo je biti ono bubnjara Pink Floyda Nicka Masona, ali se za nadati da ćemo ga dočekati iduće godine. Mason je sa svojim projektom Saucerful of Secrets upravo objavio koncertni album i DVD "Live At The Roundhouse" (Sony/Menart), s kojim je trebao doći i u Zagreb, kao posvetu prvom, psihodeličnom razdoblju rada Pink Floyda.
Upravo to početno razdoblje jedno je od ključnih, ako ne i najplodonosnijih u razdoblju Pink Floyda, u kojima je Maon jedini član koji je svirao na svim albumima. Preciznije, snimka iz Roundhousea poglavito se bavi razdobljem prije drugog albuma, dok je u grupi bio gitarist i pokretačka snaga Syd Barrett, kojeg je 1968. zamijenio David Gilmour i započeo drugu etapu rada grupe koja je dovela do najpoznatijih i komercijalno najuspješnijih albuma, turneja, do zvuka "klasičnih" Floyda kakve poznaje najšira publika.
No, prije toga Floydi su bili sve samo ne komercijalna i popularna grupa. Dapače, s Barretom su bili pioniri radikalnog novog zvuka, a prvi album "The Piper at the Gates of Down" iz 1967., kao i niz fascinantnih singlova, pretvorio ih je u najvažnije novo ime novog rocka, skupa s Velvet Underground u New Yorku i The Doors u Los Angelesu, te Jimijem Hendrixom, koji su iste godine krenuli pomicati ograničenja i razmicati granice tadašnje rock i pop scene.
U 22 pjesme na "Live at the Roundhouse" Mason se koristi upravo tim materijalima, pjesmama s prvog i drugog albuma, a izvukao je čak i fenomenalne singlove "Arnold Layne" i "See Emily Play", te "Point Me at the Sky" snimljenu s Gilmourom 1968. Dakle, odabrao je i materijale iz prve faze rada s Davidom Gilmourom, ali su sve izvedene pjesme iz razdoblja prije snimanja albuma "The Dark Side of the Moon". Brojkama, od 22 pjesme iz Roundhousea samo četiri su se našle na nekom live albumu kasnijih Pink Floyda.
Dapače, pjesme "Lucifer Sam", "Arnold Layne", "Bike" ili "Fearless" niti sami Floydi nisu nikada izveli uživo krajem šezdesetih, a pjesmu "Vegetable" iz 1967. koju Mason s bendom izvodi uživo, službeno su objavili tek 2016. na velikom CD/Blu-ray box setu Early Years, čiji je Mason bio kurator. Praktično se radi o "zakopanom" materijalu koji je Mason sa Saucerful of Secrets vratio u pogon za seriju koncerata. Roundhouse je legendarna londonska okrugla dvorana u kojoj su krajem šezdesetih nastupali i Floydi i čitava nova scena, u njoj sam imao prilike gledati Dead Weather sa Jackom Whiteom i Arcade Fire, a upravo je White dvoranu izabrao radi njenog povijesnog značaja i onih koji su u njoj svirali kraja šezdesetih.
Dakako, kod Masona se danas radi o projektu koji mu je bio na dohvat ruke kao dokaz pionirskog značaja Floyda, a ujedno i manje rabljen dio repertoara, jer se Floydi nakon početka sedamdesetih doslovno nikada nisu bavili ranim materijalima sa Sydom Barrettom, pa niti onima iz prve faze rada sa Gilmourom.
Osim hipnotičke "Set The Controls For The Heart Of The Sun" izvode i eksperimentalnu "Saucerful of Secrets", elegičnu "Remember A Day" i art-rock predložak "Let There Be More Light" s drugog albuma Floyda, te "The Nile Song" i "Green Is the Colour"s albuma "More" iz 1969, glazbe za prvi film redatelja Barbeta Schroedera.
Sve skupa Mason je s pratećim bendom u kojem pjeva gitarist Gary Kemp iz Spandau Ballet, obradio pjesme Pink Floyda koje ulaze među najznačajnije u povijesti rocka, samo ih je "prekrila" megauspješnost kasnijih albuma Floyda i želja da pobjegnu od najranije prošlosti. No, sam početak Pink Floyda bio je rijetko uspješan artistički primjer uozbiljavanja rocka, nalaženja novih izražajnih mogućnosti i povezivanja glazbe s video-projekcijama. Barrettovi biseri i danas svjedoče da su samo 1967. Floydi, skupa s Nickom Masonom na bubnjevima, ostavili iza sebe album koji se s alternativne strane scene mogao mjeriti s iste godine objavljenim "Sgt. Pepperom" iskusnih Beatlesa.
Ne samo radi fascinantnih pjesama, već izazovne svirke, aranžmana i produkcije koja je zaokružila jedan od najboljih debija u povijesti i iz prvog pokušaja ostavila trag koji će Floydi od 1968., bez Syda Barreta, teško slijediti. Trebalo im je par godina da poput Aliena dovrše transformaciju s Gilmourom, a kad su je napravili radilo se o sasvim drugačijem sastavu. Masonov koncert sa Saucerful of Secrets u Roundhouse prilika je za čuti i vidjeti na DVD-u kako izvlači na površinu davne bisere. Radilo se o trenutku kada je alternativni art-rock 1967. dobio svoje prvo lice i potom ostao inspiracija svim nadolazećim indie i alter-rock imenima. Od noise scene do post-punka i drugih podžanrova, mitski početak Pink Floyda sa Sydom Barrettom fascinacija je koja traje do danas.
Grupa Skunk Anansie ipak je odlučila veliku europsku turneju prebaciti na 2021. godinu, pa samim time i zagrebački koncert koji će se održati 16. svibnja u Domu sportova. Nakon fantastičnog nastupa na Šalati prošlog srpnja grupa Skunk Anansie uvrstila je Zagreb i na drugi dio velike slavljeničke turneje „25 Live @ 25“ kao jedan od rijetkih gradova u kojima će nastupiti dva puta. S obzirom na aktualnu situaciju, turneja je s kraja ove godine prebačena na proljeće 2021. kada se originalnom rasporedu pridružuju još tri nastupa. Bend će od svibnja do srpnja održati čak 41 koncert, a Zagreb je jedini grad naše regije koji će ih opet ugostiti i jedini u krugu od 650 km, točnije do Milana. Usporedo s turnejom u rujnu će se pojaviti i „It Takes Blood And Guts“, biografija frontwoman Skin, koju je napisala zajedno s hvaljenom novinarkom Lucy O'Brien. Prošle godine bend je predstavio singl „What You Do For Love“, 7. veljače pridružila mu se pjesma „This Means War“ koju je i publika na Šalati imala prilike čuti uživo, a odličan live spot sniman je na turneji. Skunk Anansie već drugu godinu obilježavaju četvrt stoljeća rada noseći svoje hitove na put oko svijeta. Povratak u Zagreb 16. svibnja 2021. obilježit će sve najvažnije pjesme iz repertoara, uključujući i nove singlove poput „Hedonism“, „Weak“, „I Can Dream“, „Twisted“, „Charlie Big Potato“, „Secretly“, „Because Of You“, „Brazen (Weep)“, „Charity“, „Tear The Place Up“, „Secretly“, „The Skank Heads“, „Yes It's Fucking Political“ i druge. Najave
Neil Young ne posustaje, a samo ove godine uspio je postići nekoliko stvari; napokon je dobio američko državljanstvo, poslao je otvoreno pismo američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, tužio Trumpa sudu radi nedozvoljenog korištenja pjesma, te objavio EP sa šest pjesama "The Times". Snimio ga je na iPadu, nakon što je 2014. u studiju Jacka Whitea u staroj telefonskoj govornici snimio album "A Letter Home". Novi EP objavio je u pravoj agitpropovskoj maniri, instantno, brzo i mobilizirajuća, taman prije američkih predsjedničkih izbora. Na novi EP uvrstio je i obradu himne "The Times They Are A-Changin'" Boba Dylana iz 1963., povezavši tadašnje i današnje stanje u SAD. Pobune, demonstracije, rasni sukobi kao dnevne vijesti sasvim su jasna pozadina Youngova EP-ja na kojem je ključna pjesme "Lookin’ for a Leader 2020" posvećena Trumpu, sa spominjanjem korupcije, Black Lives Matter i Baracka Obame. Tri davna protestna klasika snimio je ponovo; "Ohio" iz 1970. - kad je Nacionalna garda ubila četiri studenta na Kent State sveučilištu - "Alabama" sa spominjanjem Klana iz 1972., "Southern Man" iz 1970. i "Campaigner" iz 1977. tada povećena Nixonu. "The Times" je snimljen srpnja ove godine, kao dio Youngovih stalnih "Fireside Sessions" videa koje s iPada snima njegova nova supruga, glumica Daryl Hannah. Izravnost i korištenje jednostavne tehnologija koju kod kuće imaju skoro svi, daju pjesmama s "The Times" okus neposrednosti i hitnosti, baš kako to zahtjeva situacija opako slična onoj iz prošlosti Amerike. Reprise/Dancing Bear (6/10) Albumi
