Budiša: I u olovna vremena bilo je ljudi koje se nije moglo uplašiti

Punih je šest godina trebalo da se ukoriče izlaganja sa skupa održanog 2012. godine posvećenog četrdesetoj obljetnici Hrvatskog proljeća. Opsežnu knjigu “Hrvatska i hrvatsko proljeće 1971.” koju su uredili Igor Zidić i Stjepan Sučić Matica je hrvatska predstavila u velikoj dvorani svoje palače koja od jučer nosi ime Matičina donatora Jure Petričevića. Iako su istaknuti proljećari Dražen Budiša i Igor Zidić u svojim opširnim izlaganjima zazivali hrvatsko jedinstvo i sami su se dali uvući u polemiku in situ, i to u vezi s ocjenom političara Mike Tripala.

Zabranjeno studiranje

I dok je Igor Zidić, citirajući memoare toga partijskog moćnika čija je glava bila posječena u Karađorđevu, istaknuo da je Tripalu na prvom mjestu bila Jugoslavija, a tek na drugom Hrvatska te da je na početak knjige stavio svoju fotografiju s Veljkom Kadijevićem, Budiša je posvjedočio da je Tripalo bio najzaslužniji da je Hrvatska narodna stranka odbacila ideju konfederacije i zalagala se za ideju samostalne Hrvatske.

Budiša je u emotivnom i preciznom govoru ocijenio da je ovih šest godina od održavanja skupa o Hrvatskom proljeću obilježilo iseljavanje, političke podjele te činjenica da na Istoku nema ničeg novog.

– Moj brat i ja imamo osmero djece i desetoro unučadi, ali svi žive u Hrvatskoj. Što se tiče političkih podjela, treba prihvatiti stav da su svi ljudi jednaki, da su sve nevine žrtve jednake i da je zločin zločin, bez obzira tko ga je počinio – istaknuo je Budiša prisjetivši se i brojnih događaja s njegova suđenja koji su slabije poznati javnosti.

– U publici vidim i Ivana Marohnića koji je u vrijeme Hrvatskog proljeća bio student Poljoprivrednog fakulteta i osuđen je na 2,5 godine zatvora. Na dvije godine mu je i zabranjeno studiranje. Sudio mu je isti sudac kao i meni i Čičku. Kada su novinari tog suca pitali zašto je student Marohnić dobio samo 2,5 godine zatvora, sudac je odgovorio da nije toliko kriv koliko su krivi Budiša i Čičak. Pa to je u povijesti rijedak primjer prejudiciranja odgovornosti koji se čak tiče i prejudiciranja kazne – rekao je Budiša prisjetivši se i časnog znanstvenika Hrvoja Požara rodom iz Knina.

– Požar je rođen u Kninu u kojem je krajem 19. stoljeća i početkom 20. bilo 90 posto Hrvata. Požara su pozvali kao svjedoka na naše suđenje, a kada ga je sudac pitao može li se vjerovati Budiši, Požar je jasno rekao: “Kako ne, to je čovjek kojemu se treba vjerovati.” I dodao da se studenti bune oduvijek pa se čudi da se takva buka digla zbog studentskih prosvjeda. Znači i u olovna vremena je bilo ljudi koje se nije moglo uplašiti terorom – istaknuo je Budiša, koji se prisjetio i Veronike Primorac, koja je godinu i pol nosila hranu Anti Paradžiku u zagrebački zatvor tvrdeći da mu je teta. A uopće nisu bili u rodu.

Spomenuo je Budiša i Antonija Popovića, još jednog Kninjanina koji je bio svjedok optužbe, a svjedočio je dva dana. Kada je trebao postati partijski sekretar na Filozofskom fakultetu, na prijedlog profesora Mladena Zvonarevića, kninski komitet je Fakultetu poslao pismo u kojem Popovića optužuje da je velikosrpski nacionalist.

Nacionalistički ispadi

– Na mom suđenju pitao sam Popovića je li točno da je velikosrpski nacionalist, kako je ustvrdio kninski komitet, a on je od predsjednika sudskog vijeća zatražio da za zaštiti od ovakvih pitanja. I u zapisnik je ušla rečenica da je suđenje prekinuto zbog mojih nacionalističkih ispada – posvjedočio je Budiša rekavši da su proteklih godina otvarani arhivi te da je pozlata pala s mnogih ljudi koji su bili istaknuti proljećari.

– Neću spominjati imena – rekao je Budiša, čije je tvrdnje o padanju pozlate potvrdio i Zidić, ipak rekavši da Hrvatskoj neće biti napretka bez pomirbenih gesta.

– U ovom zborniku su i prilozi ljudi s kojima smo se i te kako tukli. Tu je tako i tekst Božidara Novaka koji je svojedobno bio glavni direktor svih Vjesnikovih izdanja. Ali treba znati učiti i od ljudi koji ne misle kao mi – poručio je Zidić. Predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica ocijenio je da je zbornik o Hrvatskom proljeću najcjelovitija knjiga o tom važnom dijelu hrvatske povijesti, s čime se složio i glavni tajnik Matice Zorislav Lukić.