Na Brijunima je preksinoć, za promjenu, bila blaga i tiha večer, čak i pretiha za pjevanje iz petnih žila s (pre)jakim razglasom. Koreograf, redatelj te u ovom slučaju i vješt dramaturg Staša Zurovac s kompozitorom Marjanom Nećakom napravio je od Krležina Sprovoda u Theresienburgu višeglavo mjuzikoliko teatarsko uprizorenje u kojem se malo glumi, a mnogo više pjeva, pleše i puca – sve u skladu s pričom o austrougarskom garnizonu u kojem se, pod oklopom vojničkog života i ofucane ratničke slave događa ljudska drama u šablonskom trokutu: uštogljeni zapovjednik, njegova žena koja se dosađuje, i njen ljubavnik, mlad, neprilagođen te za sve vojske i ratove ovoga svijeta prepametan oficir koji se, naravno, ubija.
Za takvu je ulogu kao stvoren Dražen Čuček, Vanda Winter glumila je i pjevala sudbonosnu ženu, a svoj pjevački debi u ulozi pukovnika-rogonje svojski je odradio Ozren Grabarić. S baletnim ansamblom splitskog HNK u sjajnim kostimima i uz pomoć rekvizitarija Bjanke Adžić Ursulov, Staša Zurovac je u ambijentu koji je sam po sebi idealna scena ponovno napravio ono u čemu je najbolji: niz efektnih slika snažne simbolike. Usput, čak četiri televizijske ekipe došle su na predstavu i radovalo bi nas da je to bilo zbog premijere, a ne premijera.