Među hrvatskim stripašima ovih je tjedana vladalo veliko uzbuđenje. Na nedavno održan festival stripa u Makarskoj američki gigant Marvel o svojem je trošku poslao urednika Chestera Cebulskog sa zadatkom da pronađe nove crtačke talente. On je odabrao čak sedmero autora, koji su dobili probne scenarije, a za dvojicu se pripremaju i prvi ugovori!
Kako se skaut jednog od najvećih svjetskih nakladnika stripa našao u maloj Hrvatskoj?
– Moj je posao prepoznati trendove. U SAD-u smo imali invaziju crtača iz Velike Britanije, nakon njih su nahrupili Talijani... Sad imamo sve više Hrvata u prvoj crtačkoj ligi. To je počelo s pokojnim Eddyjem Biukovićem, a danas na velikim projektima u Marvelu rade Esad Ribić, Tonći Zonjić i Goran Parlov. Primjećujem i vaše autore u drugim kućama, odličan je Goran Sudžuka u DC-ju te Stjepan Šejić u Top Cow. Očito je da se na hrvatskoj sceni nešto događa. Kad mi je Esad preporučio da dođem u Makarsku, odmah sam prihvatio. Hrvati su novi veliki hit.
Prepoznajete li neki poseban stil među hrvatskim crtačima?
– Dugo sam pokušavao odrediti tu zajedničku crtu u njima. Oni se koriste dinamikom kretanja, pa čak i fizionomijom iz starih Marvelovih stripova, no ona je naglašena teškom tintom i kadriranjem u kojem je očit utjecaj crno-bijelih Bonellijevih izdanja. Taj čudni spoj tipičan je za Hrvate.
Tko je od njih najdraži Marvelovim čitateljima?
– Rekao bih Esad, i to zbog radova u boji. Njegove vodene boje su nenadmašne, zrače aurom klasika, a publika ih guta. Jedini mu je problem sporost. Goran Parlov je također izgradio snažno ime, prije svega zbog rada na Punisheru. To ga je lansiralo među najcjenjenije crtače u SAD-u. Dakako, sad govorim samo o Marvelovim umjetnicima. Pogledajte što je Sudžuka napravio s “Y: The last man”. Kritičari obožavaju taj strip. Sudžuka je imao ključnu ulogu u održavanju serijala živim i privođenju uspješnom kraju.
Sad više ne govorite samo o crtežu. Kao skaut, koje kvalitete tražite u umjetnicima?
– Dramaturgija je na prvom mjestu, a stil tek na drugom. Ako crtač nema pripovjedački dar, za mene je beskoristan. U ljudima tražim i određen stav. Pokušavamo naći pouzdanu ali opuštenu ekipu koja će se uklopiti u naš način rada. Marvel je jako prijateljsko mjesto gdje je mnogo odgovornosti na samom crtaču.
Čudi me to što govorite, uvijek sam vas zamišljala kao hladnu, vrlo ozbiljnu korporaciju...
– Ne, baš naprotiv! DC je, recimo, stroga industrija. Esad kaže da je odlazak kod njih kao odlazak u banku. I zaista, tamo vlada vrlo korporativna atmosfera, svi su odvojeni po uredima, rade od 9 do 5. Mi smo mnogo opušteniji, zadržali smo tradiciju Stana Leeja i Marka Gruenwalda. Navečer zajedno izlazimo, naše žene su prijateljice, provodimo vikende skupa... Neformalniji smo od bilo koje tvrtke koju znam.
Koliko je vaša tvrtka uopće velika? Koliko je zaposlenih?
– Manje nego što svi misle. Imamo 250-300 ljudi. Od toga je 21 urednik, a oni su odgovorni za objavljivanje 75-90 naslova mjesečno. I tu mislim samo na mjesečne sveske, bez drugih izdanja.
Vaši rokovi moraju biti strašni.
– Da, užasno su kratki. Usto, način produkcije stripa u Americi se trenutačno jako mijenja. Nekad smo dobivali dvije stranice crteža olovkom na dan, što je podrazumijevalo normalan mjesečni ritam izlaženja. Dok je crtač radio na novim stranicama, drugi su za njim nanosili tintu i bojili ih. Sad crtači žele sve raditi sami. Zato tražimo nove umjetnike, da preuzmu dio posla. Recimo, ako radimo deset sveščica Iron Mana, imat ćemo dva crtača koji rade paralelno, a svaki će na kraju proizvesti pet sveščica.
Kad na jednom serijalu imate više crtača, oni baš nemaju mnogo umjetničke slobode...
– Činjenica je da njegujemo određen crtački stil, no i to varira od naslova do naslova. Zbog kupaca ne možemo imati puno stilskih oscilacija unutar serijala.
Ako zaposlite nekog od naših mladih autora, što će biti njihovi prvi zadaci?
– Tri su moguća scenarija. Većina crtača dobije probni scenarij, nešto kao ispit koji se ne plaća, ali otvara vrata. Bolja solucija je da dobiju plaćeni posao na malom projektu od osam stranica. Iznimno rijetko, ali ne i nemoguće, jest da im urednik odmah povjeri posao glavnog crtača na nekom serijalu. To se dogodilo ljudima koje sam doveo iz Italije.
A kakva je početna plaća?
– To ovisi o dogovoru. Trenutačni je standard između 100 i 150 dolara za olovku. Nanošenje tinte zatim košta od 80 do 100 dolara, a boja još 60-100 dolara po stranici. Manji nakladnici plaćaju oko 50 dolara za olovku i tintu.
Kažete da su se honorari promijenili. Osjećaju li nakladnici teret recesije i prodora mange?
– To je jako čudno, ali Marvel trenutačno bilježi velik rast prodaje. Pomoglo nam je digitalno tržište. Imamo online biblioteku, naša aplikacija za iPhone je među tri najpopularnije u svijetu. Kad se pojavio iPad, koji jako mijenja pravila igre, imali smo već spremnu aplikaciju koja je omogućavala skidanje nekoliko stripova besplatno. Obično je riječ o prva dva broja, nakon čega vas upućujemo na tiskana izdanja. Prodavačima to jako odgovara, stalno nam javljaju o novim kupcima koji su se navukli na strip preko iPada.
Dakle, ne bojite se izumiranja tiska?
– Nimalo. Posebno je uzbuđenje držati strip u rukama. To je stvar kolekcionarstva, a ne samo čitanja. Mnogima su tjedni odlazak u striparnicu i druženje velik dio doživljaja. Kolekcionarski je mentalitet toliko snažan da ljudi kupuju po nekoliko različitih formata istog stripa –- prvo sveščice, pa albume, a sad su tome dodali i digitalne verzije. Triput će platiti istu epizodu.
A što je s internetskim piratstvom? Mnogo je skeniranih stripova na internetu...
– Ono utječe na čitavu industriju zabave. Dajemo sve od sebe u borbi protiv najbesramnijih kradljivaca, no čim zatvorimo jednu rupu, pojavi se nova. Moj je stav da nam pirati pomažu kao produžena marketinška ruka. Baš kao čitatelji s iPada, dio onih koji pročitaju piratizirani strip na internetu svejedno će ga poslije kupiti. Također, ako netko čita piratsko izdanje Spidarmena i voli ga, na kraju će možda kupiti figuricu ili majicu Spidermana.
Koliko zarađujete na takvim popratnim proizvodima?
– Nisam siguran za točan iznos, no najveći dio svojih prihoda Marvel ostvaruje upravo od licencija i popratnih proizvoda!
Za kraj, možemo li dobiti mali pogled u budućnost Marvelovih izdanja?
– Čujte, popularnost naslova jako se mijenja. X Men dugo su bili najunosnija franšiza. Filmska ekranizacija gurnula je Spidermana na prvo mjesto, a potom Iron Mana. Mogu natuknuti da bi se X Men uskoro mogli vratiti na tron. Tome će pomoći i velika tajna o njihovu podrijetlu koju ćemo uskoro otkriti. Što se generalnih trendova tiče, predviđam veće autorsko šarenilo. Namjeravamo “uvesti” veći broj scenarista iz drugih medija. Među njima će biti mnogo žena jer, zahvaljujući mangi, tržište bilježi rastući trend ženske publike. Tzv. “girl comics”, iza kojih su potpuno ženski timovi, novi su trend. Tu je golem tržišni potencijal koji želimo iskoristiti.