Hrvatska kinematografija je ove godine prvi put zastupljena sa svojim
paviljonom u Cannesu, ali radost zbog konačnog institucionalnog dolaska
na Croisette prilično je pomućena realizacijom projekta. Vrhunac
nezadovoljstva dogodio se preksinoć, kada je voditeljica hrvatskoga
paviljona Antonia Dubravka Carnerud sa zajedničkog hrvatsko-slovenskog
štanda fizički izbacila redateljicu Ivonu Juku.
– Štand je otvoren od devet ujutro do osam navečer i tada zatvaramo.
Bilo je 21,30 i gospođu Juku morala sam zamoliti da izađe van. Ne vidim
gdje je tu problem – kazala je Antonia Dubravka Carnerud. No, verzija
Ivone Juke, redateljice dokumentarnog filma „Što sa sobom preko dana“,
koji je osvojio glavnu nagradu na ovogodišnjim Danima hrvatskoga filma,
a prikazuje se i u Cannesu na marketu, posve je drugačija.
– Za razliku od ostalih štandova, koji su okupljalište filmaša, gospođu
Carnerud jako iritiraju okupljanja i više joj se sviđa štand koji je
prazan – kazala je Ivona Juka, napomenuvši da je na štandu pripremala
materijale za promociju svoga filma.
Nedopuštanje stavljanja plakata filmova na prozor paviljona, što rade
svi ostali paviljoni, inzistiranje da se pokraj filmova ne ističu
njihovi uspjesi na festivalima, niz nepotpunih informacija o filmovima
i neizrađivanje promidžbenog DVD-a te nepostojanje podataka o hrvatskim
festivalima (Motovun, ZagrebDox...) na štandu, samo su neke zamjerke
koje Juka ima, a njezino mišljenje dijele i producentice Anita Juka i
Maja Vukić, koje volonterski pomažu pri radu štanda.
– Mislim da smo dosad to dobro odradili. Bilo je tu, kao i uvijek,
promašaja i propusta, ali vjerujem da ćemo biti pametniji za sljedeću
godinu – odgovorila je D. Carnerud na pitanje misli li da je sve na
hrvatskome paviljonu odrađeno u najboljem mogućem smislu.
No, iz svega navedenoga vidljivo je da situacija nije idealna i da je
prvo predstavljanje hrvatskoga filma u Cannesu trebalo biti puno bolje.
Desetak ljudi gledalo Schmidta
Dosad su u Cannesu svoje projekcije imala dva hrvatska filma “Karaula“ R. Grlića i “Put lubenice“ B. Schmidta, a razlika u promociji između Hrvatske i drugih dobro se vidi i u tim projekcijama. Naime, kako je “Karaula“ koprodukcija između Hrvatske i BiH, prvu projekciju Grlićeva filma organizirali su Bosanci i napunili dvoranu od 35 mjesta. Schmidtov film organizirali smo mi i na projekciju je došlo desetak ljudi.