Matica hrvatska vraća Augusta Cesarca hrvatskoj književnosti i književnoj publici. Tako je u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu predstavljena 126 knjiga iz biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti "Izabrana djela Augusta Cesarca II." u koju je priređivač Milan Mirić uvrstio roman "Careva kraljevina" prvi put objavljen 1925. godine u Koprivnici, ali i pripovijetke "Sudite me" i "Tonkina jedina ljubav". U tisku je i druga knjiga Cesarčevih izabranih djela.
Ideološki sukob
– August Cesarec desetljećima je u komunizma bio prešućivan. Imao je ulice, imao je radnička sveučilišta, ali nitko ga nije čitao, a on je veliki hrvatski pisac. Cesarcu nismo prišli kao ljevičaru ili kao boljševiku, što je bio, nego kao izvrsnom piscu. Tako je i sa svim drugim piscima koje objavljujemo u Stoljećima hrvatske književnosti – istaknuo je glavni urednik biblioteke Ante Stamać.
Cesarec je rođen 4. prosinca 1893. godine u Zagrebu, a ubijen je u Dotrščini pokraj Zagreba 17. ili 18. srpnja 1941. godine. Strijeljali su ga ustaše, a na zidu ćelije u kojoj je bio zatvoren ostao je dramatičan zapis "Živjela sovjetska Hrvatska!" Kasnijom analizom utvrđeno je da je rukopis kojim je poruka ispisana bio Cesarčev.
Bio je iznimno plodan pisac koji se cijelog života uzdržavao pisanjem, aktivno je sudjelovao u Građanskom ratu u Španjolskoj na strani republikanaca, ali je bio i cijenjeni član Matice hrvatske dok se ideološki nije sukobio s tadašnjim Matičinim predsjednikom Filipom Lukasom. Djela mu je Matica hrvatska objavljivala i prije, ali i nakon Drugog svjetskog rata. Među najhvaljenijim djelima su mu roman "Zlatni mladić i njegove žrtve", drama "Sin domovine", brojni putopisi i pjesnička zbirka "Stihovi".
Akademik Stamać istaknuo je da se Stoljeća hrvatske književnosti razlikuju od biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti jer je potonja biblioteka imala krivi naslov.
– U Pet stoljeća tvrdi se da prije oca hrvatske književnosti Marka Marulića nije bilo ničega, što je bila jugoslavenska koncepcija. Bilo je hrvatske književnosti i prije Marulića i dubrovačkih pisaca. I Bašćanska ploča ima književnu vrijednost pa od 12. stoljeća možemo govoriti o hrvatskoj književnosti. U našoj biblioteci imat ćemo pet knjiga posvećenih književnosti od 12. do 15. stoljeća – pohvalio se Stamać.
Vjeran piščev jezik
Predsjednik Matice hrvatske Stjepan Damjanović rekao je da je lani dosegnut broj od sedam objavljenih knjiga te da je zamišljeno da ih ukupno bude tri stotine. Riječ je o nekritičkim izdanjima koja vjerno posreduju piščev jezik, ali i poštuju suvremenu hrvatsku abecedu i suvremeni hrvatski pravopis. I dok su u biblioteci Pet stoljeća naklade bile 10.000 knjiga po naslovu, u Stoljećima su s dvije tisuće pale na tisuću, a sada i na pet stotina. Hrvati malo čitaju, moglo se čuti u DHK.
U pravo vrijeme, sigurno je omiljeni pisac nepismene marionetske predsjednice, magistra tajnika s diplomom preko noći i kralja špijuna, onog koji vuče sve konce, osim kad je bio u braku s muslimankom. Vidite koji širok svjetonazor omiljenih likova kod redikula, a svima je zajedničko da im je Cesarec omiljeni pisac. Naravno da se šalim, nemaju oni pojma o kom se tu radi. Čim nema osobnog interesa, nema ni njihovog punog angažmana. Dolazi mrak i užas, knjiga je jedini spas.