Skladatelj i pijanist Matej Meštrović iznimna je osobnost suvremene hrvatske glazbene scene. Dokazuje to i njegov osebujni autorski solo album “My Face Music Book” koji je autor objavio u digitalnom obliku sredinom siječnja ove godine.
I sam naziv albuma svojevrsna je igra riječi koja podsjeća na višegodišnje nastajanje albuma uz pomoć sveprisutnog Facebooka. Autor je u duljem razdoblju snimao glazbene teme u studiju u svojoj kući na klaviru impozantnih, gotovo svemirskih mogućnosti te ih objavljivao na svom profilu, potom prikupljao dobrodošle komentare s Fejsa i na kraju na svoj autorski album uvrstio one kompozicije koje su se virtualnoj publici najviše svidjele.
Tako je i publika sudjelovala u nastajanju, čak i za svjetske prilike nesvakidašnjeg klavirskog solo albuma koji se prodaje po doista prihvatljivoj cijeni od najmanje pet dolara. Tko voli, naravno, može platiti i više, a prema Matejevim riječima, ima i takvih. Do sada ostvareni rekord iznosi dvadesetak dolara.
Intimistička posveta klaviru
Za razliku od nekih megapopularnih i provjerenih kolektivnih projekata i aranžmana Mateja Meštrovića, album “My Face Music Book” intimistička je posveta prije svega klaviru, klasičnoj glazbenoj baštini, građanskoj kulturi, a onda i filmskoj umjetnosti, budući da su neke skladbe s albuma kao stvorene za filmsku glazbu.
Meštrović je rijetko sugestivan skladatelj, njegove profinjene i elegantne skladbe lako ulaze u uho i svakog slušatelja bez većih problema pretvaraju u redatelja koji od vlastitih osjećaja i sjećanja režira neki svoj film. U svijetu koji je sve razjareniji i uskomešaniji, “My Face Music Book” poziv je na aktivnu meditaciju i smirenje duše, ali i album koji je ukrotio i samog autora nadaleko čuvenog po svojim energičnim i temperamentnim nastupima i potezima. Skladbe kao što su to “My piano”, “Dewdrops”, “Malincolico” i posebno “La Petite Valse” s albuma “My Face Music Book” ostat će trajna vrijednost onog dijela hrvatske suvremene glazbe koja se ne želi odmetnuti u nekomunikativnu pozersku artificijelnost pod svaku cijenu.
Njihova najveća vrijednost i jest u njihovoj pjevnoj, gotovo cesarićevskoj jednostavnosti i iskrenosti. Uostalom, svih desetak skladbi nastalo je i snimljeno u jednom dahu, u mirnim noćnim satima, bez dosnimavanja, zahvaljujući elementarnoj improvizacijskoj sposobnosti autora. Skladbe je autor, čija se djela, primjerice, izvode i u dalekom Japanu, te koji je upravo završio i svoj prvi koncert za klavir i gudače pod naslovom 4 Strings Piano Concerto, želio nazvati preludijima, ali se onda ipak odlučio za pomalo džezerske i bluzerske nazive. Meštrovićev album tipični je proizvod meštrovićevskog kreativnog studija u kojem je Meštrović sam svoj majstor, dakle i skladatelj i izvođač, i snimatelj i urednik, i promotor i režiser. Autorske fotografije ovog neobičnog albuma potpisuje Saša Četković, a mastering Zvonimir Dusper Dus. Čak ni svestrani genijalci poput Meštrovića ne mogu baš sve sami.
Snimka dječje improvizacije
Pred albumom “My Face Music Book” očito je dug život. Iako je u plovidbu bačen na nepredvidljivom digitalnom moru, autor je zamislio da te pitke skladbe mogu svirati i drugi, pa se uz kupnju albuma dobiva kompletni notni materijal, osim posljednjeg dokumentarističkog materijala. Riječ je o snimci iz 1975. godine kada je šestogodišnji Matej u društvu majke, profesorice klavira Sretne Meštrović, ovjekovječio svoju pionirsku improvizaciju.
Režija, animacija, montaža i glazba: Matej Meštrović
Autor fotografija: Saša Četković
Mastering: Zvonimir Dusper Dus