Za film "Cadillac Records" o diskografskoj kući Chess iz Chicaga, koja je udarila temelje električnog bluesa i ranog rock'n'rolla, redateljica Darnell Martin donijela je hrabru odluku. Inspirirana filmom "Lady Sings the Blues", u kojem je pjesme Billie Holliday pjevala Diana Ross, odlučila je ne koristiti pjesme originalnih glazbenika čiju priču taj film priča publici – Muddyja Watersa, Ette James, Howlin' Wolfa, Chucka Berryja i drugih, nego su sve pjesme pjevali glumci koji ih tumače.
Umjesto da zijevaju, svi glumci – ne samo pjevačica Beyonce (Etta James) nego i Jeffrey Wright (Muddy Waters) i svi ostali – zbilja pjevaju, uz pratnju izvrsnog blues benda koji je okupio Steve Jordan, zadužen za glazbu u filmu. Njihove verzije legendarnih pjesama poput Beyoncine verzije "At Last", Wrightova "Hoochie Coochie Man" i drugih, izdane su i na CD-u, i to u dvije verzije, jednostrukoj i luksuznoj dvostrukoj.
Film je po svemu sudeći jako dobar i bit će uspješan, ali uspjeh glazbe iz filma mogao bi zasjeniti original. Naime, Geffen records izdao je "kontra-CD", "The Best of Chess Records", čiji je popis pjesama istovjetan s onim "Cadillac Recordsa", ali su u pitanju originalne verzije, glazbeni dragulji koji su i poslije više od pola stoljeća još uvijek slušani. Ako nemate te pjesme, a svaki ljubitelj glazbe bi ih kao kulturnu obavezu morao imati, preporučamo da nabavite (fizički ili na iTunesima) oba albuma, jer ne samo da glumačke verzije uopće nisu loše, nego u usporedbi s njima i originalne pjesme dobivaju novi sjaj.
Inače, Beyonce je svoju "At Last" odabrala i za novi singl, a originalna Etta James, kojoj je danas 70 godina, njezino pjevanje je opisala riječima:
- Ona je radila ono što radi, svoju stvar. Ona pjeva stvarno dobro, ali ne bih rekla da pjeva tako dobro kao ja.
Beyonce kao Etta: mnogi hvale njezinu glumu isto koliko i glas
Puristi bluesa zgražaju se nad činjenicom da je među pjesme iz filma uvršten i jedan rep, ali oni su već bili zgroženi brojnim stvarima u filmu koje na odgovaraju povijesti. U Cadillac Records došlo je do neophodnog sažimanja priče, jer bi svaki od velikih bluesmana zaslužio poseban film (čak su iz radnje ispali isto tako bitni glazbenici poput Boa Diddleyja ili Sonnyja Boya Williamsona), ali je izgleda duh vremena prikazan dovoljno vjerno da izmjene mogu zasmetati samo najvećim sitničarima. Koji bi, pak, mogli doći na svoje jer je na istu temu ove godine snimljen još jedan film, mnogo vjerniji povijesnim činjenicama: "Who Do You Love" redatelja Jerryja Zaksa, koji će se u kinima vrtiti skoro istodobno kad i "Cadillac Records".