Recenzija

Chris Rea u "Santo Spirito Blues": Autorstvo koje zjapi rupama

Foto: ''
Chris Rea u "Santo Spirito Blues": Autorstvo koje zjapi rupama
25.10.2011.
u 14:21
Od njega svatko očekuje pitkost i po tome "Santo Spirito Blues" nije nikakva iznimka.
Pogledaj originalni članak

Valjda vam se nešto stvarno opako mora dogoditi da biste mogli predano i s užitkom svirati blues. Prije točno deset godina Chris Rea jedva je preživio tešku upalu gušterače, a nakon oporavka britanski veteran osim bluesa jedva da izvodi išta drugo. I izvodi ga dobro, iako ne i spektakularno. Kombinacija sve hrapavijeg vokala i ukusno odsviranih instrumentalnih dionica na albumu "Santo Spirito" rezultirala je s nekoliko odskliznuća u kič, i to zbog neobjašnjivog posezanja za sintesajzerima na mjestima koja vape za "prirodnom" produkcijom – no to je valjda navika zaostala iz razdoblja glazbene "plastike" iz 80-ih na kojoj je zgrnuo bogatstvo.

Naime, od njega svatko očekuje pitkost i po tome "Santo Spirito Blues" nije nikakav izuzetak, a problemi nastaju spoznajom da njegov autorski rukopis (za razliku od vrhunskog baratanja slide-gitarom) povremeno zjapi rupama ili, u boljim slučajevima, pokazuje simptome ugodne rutine. Najbolji trenuci kriju se u energičnoj „Dancing My Blues Away“ i ambicioznoj, šestominutnoj, jazzom prožetoj „Money“.

No čak se i tada nameće neizbježno pitanje: je li svijetu potrebna još jedna stilska vježba na području koje je u zadnjih pola stoljeća toliko puta istraženo na mnogo originalniji način? Za fanove Claptonovih podjednako predvidljivih srodnih projekata ovo zvuči OK, no slušatelji koji od izvođača očekuju da okvir bluesa postavi u drugačiju, novu perspektivu, posegnut će za bendovima poput The Black Keys, ili barem za starijim albumima nedavno rasformiranih The White Stripesa.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.