Jedno od najzanimljivijih svježih imena na hrvatskoj jazz-sceni svakako je Bruna Matić, dvadesetpetogodišnja bubnjarica iz Zagreba. U dosadašnjoj kratkoj, ali impresivnoj glazbenoj karijeri sa svojim je kvartetom objavila album Two Weeks After Midnight, svirala je s Frajlama, HGM A Bandom, Davidom Gazarovim, Valerijom Nikolovskom, Mirom Kadoićem, Ginom Damjanović, Zdenkom Kovačiček, Lelom i Joeom Kaplowitzem... A nedavno smo svjedočili i izvedbi njezina fantastičnog autorskog multimedijalnog projekta N O I S E ostvarenog u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a.
- N O I S E je suita za jazz orkestar uz video koji se sinkronizirano prikazuje dok orkestar svira. Ima tu dosta elektronskih beatova, drum’n’bassa, trip hopa, housea, trapa, sampleova i tonskih efekata uz improvizaciju i jazz-harmoniju. Na taj način se spaja improvizirana glazba - možemo reći jazz - i elektronika. Na neki način opisuje moderni svijet u kojem živimo, a buka je jedna od njegovih glavnih značajki i nikada ne staje, čak ni noću. Meni je to čudno, jer pitam se zar ne bi tišina trebala biti neko osnovno stanje? A buka je tu i metaforička, zbog toliko informacija kojima smo bombardirani svaki dan. Buka se ne odnosi samo na zvukove, već su to, u širem smislu, neželjene informacije koje primamo drugim osjetilima. Vizualni podražaji, reklame, društvene mreže... sve to stvara buku kojom smo stalno okruženi. Možda su neki malo više, a neki manje imuni na to, ali ta buka svejedno nađe put do naših umova i tamo se nastavlja - objašnjava nam Bruna Matić koncept svog najnovijeg projekta.
U bubnjeve se pak zaljubila sa sedam godina. Uz oca gitarista učila je i gitaru, a doma je uvijek odjekivala glazba.
– Otac me učio gitaru, ali jednom smo išli u prostor gdje je tada vježbao sa svojim bendom i tako sam vidjela bubnjeve. Naravno, svaki klinac kad vidi bubnjeve htio bi svirati jer impresivno izgledaju, a tako sam i ja probala i to je bilo to – govori nam ova svestrana glazbenica koja je bubnjeve nastavila svirati u osnovnoj i srednjoj školi na Rock akademiji, a zatim otišla u Graz na jednu od najboljih jazz-akademija u Europi. Tamo je završila preddiplomski studij, nakon čega se zaputila u Rotterdam, na sveučilište Codarts. A avanture iz Rotterdama je, kao strastvena vlogerica, objavljivala i na svom YouTube kanalu gdje osim njenih zabavnih videodnevnika možete naći i snimke s koncerata, njezine autorske skladbe i brojne bubnjarske ‘covere’.
– Vizualna umjetnost jako me zanima i želim putem YouTubea pokazati publici što radim, pa je to još samo jedan način da kažem ono što želim reći, da se izrazim. Baš sam napravila i vlog za projekt N O I S E, a htjela bih se općenito baviti YouTubeom i pokazati kako zaista izgleda život glazbenika – objašnjava nam.
A kako to izgleda život glazbenika i žive li svi rock’n’roll životom kakvim ga mi smrtnici zamišljamo?
– Kao da svi misle da su glazbenici neki neradnici, digneš se u jedan popodne, pa popiješ kavicu… Ali nije tako. Naravno, ima i takvih, ali nama koji se glazbom bavimo profesionalno to je posao kao i svaki drugi. Za vrijeme korone bilo je raznih izjava, poput one da “odemo kopati krumpire”, što pokazuje koliko ljudima uopće nije jasno čime se mi bavimo. Na svojoj karijeri moraš raditi, neprestano stvarati glazbu, pa i baviti se pedagoškim radom. A ljudi te vide na pozornici i misle da je to to – govori Bruna i ističe da kod nje nema tipičnog dana, već je svaki novi izazov.
– Ponekad po cijeli dan samo pišem aranžmane ili se bavim poučavanjem. Radim u dvije glazbene škole gdje predajem bubnjeve i skupno muziciranje, a imam i privatne instrukcije. Danas, recimo, imam ‘presing’ sa svih strana, prvo ovaj intervju, nakon toga moram montirati video za YouTube, pisati aranžmane za HRT jer ih moram završiti čak četiri u mjesec dana, a onda tek idem u školu držati nastavu do 21 sat! A negdje još moram ubaciti i ručak - dodaje s osmijehom.
No kada razgovaramo o jazz-sceni u Hrvatskoj, nešto je manje optimistična. U Grazu, iako je to mali grad, kaže nam, jazz-scena je živa jer je dosta vezana za fakultet. U Rotterdamu pak, “ljudi briju na svašta”, vole eksperimentirati, a čut ćete sve, od free jazza, latin jazza do jazz-elektronike… Kod nas je, smatra, jazz više ukorijenjen u tradiciju, a i cijeli Zagreb spao je na samo jedan jazz-klub – Kulturni centar Mesnička.
– Jednostavno, jazza ima koliko ima i publike, a to nije popularna glazba – iskreno će.
Budući da su žene za bubnjevima još uvijek nažalost rijedak prizor, pogotovo u Hrvatskoj, morali smo je upitati – u čemu je stvar?
– To mi svi uvijek govore... A zašto nema puno bubnjarica, ne znam. Očigledno im se ne sviraju bubnjevi! Meni je to nevažna stavka u životu. Ja nisam žena koja svira bubnjeve i nikada se tako nisam predstavljala. Ja sam netko tko svira bubanj, a uz to sam žena – zaključuje.
A čitateljima toplo preporučujemo da bace uho na Brunin YouTube kanal ili se počaste nekim od koncerata koje nam uskoro sprema. Bruna Matić Quartet svirat će na Svjetskom danu glazbe 21. lipnja, a N O I S E ćemo, nadamo se uskoro, ponovno moći čuti uživo, možda čak i u reduciranom aranžmanu za kvartet ili kvintet na novom albumu. Ipak je to, kako kaže Bruna, prvi projekt u kojem je glazba poput refleksije njezinih misli i promišljanja. “Osjećam da dolazim sve bliže i bliže onome što zapravo želim svirati”, kaže.
A mi to jedva čekamo čuti.