Zadovoljan ću biti ako se svidi ne samo mojim prijateljima nego i njihovoj djeci. Tako nam je prije premijere "Cvrčka i mravice" rekao Luka Rukavina, autor prvog hrvatskog 3D animiranog dugometražnog filma koji je upravo stigao u kina. A sudeći prema glasnom odobravanju premijerne publike, prvi i najveći test Rukavina i njegov tim položili su s odličnim. U dvije dvorane Kaptol Boutique Cinema dugo je trajao pljesak klinaca i njihovih roditelja koji su imali privilegiju prvi vidjeti film pripreman čak 12 godina. Razloga za slavlje itekako je bilo jer rezultat je takav da su ga i prije premijere uspjeli prodati u četrdesetak zemalja. "Cvrčak i mravica" odličan je film!
Velik posao napravili su tu scenaristi Rona Žulj i Luka Rukavina, koji su klasičnu Ezopovu bajku oplemenili razigranim humorom i potpuno prilagodili senzibilitetu današnjih generacija. U njihovoj interpretaciji cvrčci žive na permanentnom glazbenom festivalu Cvrčella, a mravi se predano pripremaju za zimu kloneći se bilo kakve zabave, pogotovo glazbe.
– Još od Ezopa znamo da glazba ruši zidove – govore ti zabrinuti graditelji predoslovno shvaćajući izreku o jednoj od najvećih kvaliteta pjesme: mogućnosti da premosti kulturalne, karakterne i druge razlike koje nas prečesto razdvajaju.
Poruka o nužnosti prihvaćanja drugih i drukčijih glavna je moralka filma u kojem će odrasli prepoznati i natruhe moderne geopolitičke priče, od one dobro poznate rečenice o došljacima koji će "uništiti naš način življenja" do pripadnika zlatne mravlje mladeži koji ne prezaju ni od čega na putu prema vlastitom uspjehu. Klincima će, s druge strane, biti urnebesne dosjetke poput one o prepredenom žoharu koji poslužuje doručak cijeli dan i noć ili "fotografske" tehnike mrava koji svojim modelima "spljeskaju" glinenu pločicu u glavu kako bi ih tako ovjekovječili. Posebnu pozornost autori su posvetili igrama riječi pa cvrčci tako sviraju na Stradimravius violinama, za petama su im stalno tajni mravgenti, a festival na kojem nastupaju zove se – Cvrčella!
Glasove glavnim junacima dali su mladi glumci i pjevači, među kojima se posebno ističu Tara Thaller kao muzikalna mravica Antoneta i Marko Petrić kao cvrčak Ket, a među epizodnim ulogama najzabavniji je lik kojem je glas posudio Mrle iz Leta 3, koji u maniri poludjelog propovjednika pokušava upozoriti cvrčke da dolazi zima. U ulozi vrhovnog nadzornika bio je nažalost pokojni Mladen Vasary, kojem je ovo bila jedna od zadnjih uloga u filmu.
Velik naglasak stavljen je na glazbene numere koje su fenomenalno uklopljene u priču: prvi song bio je neobjašnjivo i gotovo razočaravajuće mlak, da bi dolaskom mravice u bend cvrčaka kvaliteta pjesama naprosto eksplodirala dodatno naglašavajući poantu da se najbolje stvari proizvode zajedno. Do kraja filma pola kina pjevušilo je "Pjevati možeš i ti", zaraznu gypsy swing numeru koja se kao lajtmotiv provlači kroz drugu polovinu filma. Songove inače potpisuje iskusni Coco Mosquito, a kompozitor je Vjeran Šalamon.
Sve bi to, naravno, bilo manje važno da sjajnu priču nije pratila i odlična animacija: predvođeni Sinišom Mataićem, hrvatski (i neki strani) animatori pokazali su da talentom i tehničkim znanjem ne zaostajemo za većim međunarodnim studijima, iako je mnogima ovo bila prva prilika da se ozbiljnije okušaju u 3D animaciji. Štoviše, "Cvrčak i mravica" debitantski su film velikom dijelu ekipe, od redatelja i scenarista Luke Rukavine i Rone Žulj, preko cijelog niza animatora i mladih glumaca, do montažera Romana Cernjaka, koji je također napravio sjajan posao.
U pohvalama autorskom timu nikako se ne smije zanemariti uloga Darka Bakliže, autora predloška priče, koji se u početku spominjao i kao redatelj filma, kao i iznimnu posvećenost producenta Dine Krpana, koji usprkos brojnim teškoćama sve ove godine nije odustao od "Cvrčka i mravice".
I dobro je da nije, jer "Cvrčak i mravica" po mnogočemu su jedinstven i važan projekt. Ne računajući manjinsku koprodukciju "Neparožderi", u kojoj su sudjelovali naši umjetnici, ali najvećim je dijelom rađena u Češkoj, Hrvatska do sada nije imala domaći dugometražni 3D animirani film. K tome, još od Marušićeve "Duge" iz 2009. godine nismo imali dugometražni animirani film koji je pretendirao na široku publiku, a zadnji pravi kinohit imali smo sada već davne 1997. godine, kada je 227.891 gledatelj pogledao "Čudnovate zgode šegrta Hlapića". Među uspjesima hrvatske dugometražne animacije svakako treba spomenuti i "Slučajnu raskoš prozirnog vodenog rebusa" Dalibora Barića, koji je prošle godine čak konkurirao za Oscar, ali estetski je bio daleko od filma za široku publiku.
"Cvrčak i mravica" zato su velika šansa za hrvatsku animaciju – ako ostvari komercijalni uspjeh, a za to ima baš sve predispozicije, mogao bi potaknuti i novi val ozbiljnijeg državnog ulaganja u razvoj animiranog filma. A uz podršku stranih distributera koji već prepoznaju naše talente, hrvatska bi animacija ponovno mogla postati i ozbiljan izvozni proizvod.