Da Vincijev kod

Ne spomeni ime gospodina Boga svoga uzalud, jedna je od Božjih zapovijedi koju je Dan Brown sasvim ignorirao i pritom zaradio više nego lijepu hrpu novca. S filmskom prilagodbom "Da Vincijeva koda" to bogatstvo se još više povećava, ali i sve jasnije postaje da je u Brownovu slučaju doista riječ o "najvećoj prijevari u povijesti čovječanstva". Naime, nikada jedno takvo šuplje djelo nije prouzročilo toliko bespotrebne strke.

Priča o Robertu Langdonu, američkome profesoru koji usred Francuske biva uvučen u potragu za Isusovim krvnim nasljednikom, u knjizi je još možda i funkcionirala, ali na platnu umjesto intrigantnosti i uzbudljivosti nudi jedino zijevanje. Producenti su dosta polagali u spektakularnost filma, pa je dovedena prvoklasna glumačka ekipa predvođena Tomom Hanksom i Ianom McKellenom, a radi autentičnosti snimalo se u samome Louvreu, no ništa od toga nije pomoglo. "Da Vincijev kod" ima uzbudljivost ekvivalentnu gledanju kroz prozor tijekom vožnje vlakom  sve je to lijepo, ali jedva čekate da putovanje završi.

Odgovornost za takvo stanje ponajviše pada na pleća redatelja Rona Howarda i scenarista Akive Goldsmana, koji su gledatelja lišili bilo kakve mogućnosti da ga film uvuče u priču. Brownova intrigantnost počiva na igricama oko "Isusove tajne" i pružanju prilike čitateljima da sami pokušaju doći do odgovora, ali u Howardovu filmu enigmatika je svedena na puka objašnjavanja, a dodatni flashbackovi samo povećavaju osjećaj da je film rađen za publiku sa znanjem osnovnoškolske razine. Svi ostali slobodno mogu markirati Howardov sat koji zapravo traje predugačka dva i pol sata.
Nema sumnje da se tematika koju je Brown dotaknuo  a to ne dokazuje samo njegova, već i druge brojne knjige koje se bave intrigama iz prošlosti  probila do publike.

No, za uspjeh filma, koji pretendira biti akcijski triler, potrebno je puno više od spretnoga baratanja faktima i nagađanja iz prošlosti. Potrebno je imati glavnoga junaka koji će imponirati gledateljima, što Hanksov bezlični Langdon nikako ne može, potrebno je u akcijskim scenama doista i imati akcije, ali i gledatelja stimulirati da upotrijebi moždane vijuge i sam se uključi u rješavanje slučaja.

Za sve te situacije Howard i Goldman nisu pronašli odgovarajući kod, pa ako već želite pomoć nekog američkog profesora u potrazi za izgubljenim Svetim gralom obratite se Indiani Jonesu. (J. J.)