Jutro nakon svečane dodjele nagrada selekcije Un Certain Regard na filmskom festivalu u Cannesu, gdje je njegov “Zvizdan” dobio nagradu žirija, razgovarali smo s presretnim Daliborom Matanićem.
Vjerujem da ste još pod dojmom subotnjeg trijumfa. Jesu li vas organizatori na bilo koji način pripremili na mogućnost da osvojite nagradu?
U jednom trenutku rekli su da bi bilo dobro da dođem na dodjelu, ali na njoj su bili svi redatelji filmova u konkurenciji pa nisam imao razloga vjerovati da je moj položaj po nečemu drugačiji. Činjenica je da se od same premijere “Zvizdana” u Cannesu digla velika prašina, interes medija bio je golem, no konkurencija je bila tolika da je bilo nemoguće išta očekivati.
Što će uspjeh “Zvizdana” značiti za vašu autorsku budućnost?
Ovo je jedna posve nova priča, vinuli smo se u visine i sada su svi reflektori upereni prema nama. To će mi omogućiti ambicioznije produkcije, a kad bude vrijeme, ispričat ću vam o svom novom projektu koji bi čak mogao stvoriti sasvim novi žanr.
Osim vašeg filma, u zadnje smo vrijeme imali niz uspjeha na velikim festivalima poput Berlina i Venecije. Kako tumačite taj uzlet naše produkcije?
Teško mi je govoriti o uzrocima, no posljedica je jasna: Hrvatski film trenutačno je nova velika stvar u Europi, na način na koji je to prije deset godina bio rumunjski film. Baš sam maloprije razgovarao s kolegama iz Rumunjske koji su mi potvrdili da su sada sve oči uprte u nas. Drago mi je što je baš “Zvizdan” dio te priče jer je riječ o mojem intimno najvažnijem filmu dosad.
Po čemu se on razlikuje od vaših prijašnjih radova?
Rekao bih da je najdublje povezan s mojim svjetonazorom i mojom glađu za izražavanjem protiv situacije u kojoj se kao društvo nalazimo, zatrovani mržnjom prema svakome tko je drugačiji od nas.
U filmu se kroz tri ljubavne priče smještene u tri desetljeća dotičete kompleksnih hrvatsko-srpskih odnosa. Koliko strana publika može razumjeti te lokalne specifičnosti?
Namjerno nisam ništa htio objašnjavati, a pokazalo se da za time ni nije bilo potrebe. Kao što u kratkom filmu “Tulum” nisam naglašavao da se radnja događa u Vukovaru, tako u “Zvizdanu” nisam objašnjavao tko je pripadnik koje manjine, čime je film dobio na univerzalnosti, jer gledatelj lako može pronaći paralele sa ksenofobijom u vlastitoj sredini.
S obzirom na trenutačnu društvenu klimu, pribojavate li se negativnih reakcija u Hrvatskoj?
Ne bojim se, jedva ih čekam! Još na primjeru svojih ranijih filmova shvatio sam da ekran može djelovati kao ogledalo: oni koji znaju voljeti, voljet će “Zvizdan”, a oni koji vole mrziti morat će se suočiti s njim. Siguran sam da će biti burnih reakcija iako se zapravo radi o jednom jako nježnom filmu, no filmovi tome i služe: da nas suoče s nama samima.
Tome su svojedobno poslužile i vaše “Fine mrtve djevojke”. Čula sam da su i one trebale biti prikazane u Cannesu?
Ja sam za to doznao tek naknadno. Ispostavilo se da je Cannes želio film, no mi smo ga iz neiskustva prijavili i na Berlinale pa je došlo do sukoba dvaju festivala u kojem smo na kraju ispali iz selekcije. No očito se sve dogodi baš kad je najpotrebnije, jer čini mi se da “Zvizdan” našim ljudima može donijeti određenu katarzu. To mi nisu potvrdile samo reakcije kolega iz Hrvatske, već i onih iz Srbije, Slovenije i BiH.
>>Matanićev 'Zvizdan' osvojio nagradu žirija u programu 'Un Certain Regard'
"Regionska rabota".