vih su dana u centru Zagreba Danijel Žeželj i njegovi suradnici izveli dva umjetnička performansa, ujedinivši slikanje uživo, poeziju, prozu, jazz glazbu i zvučni eksperiment.
Na performansu održanom u galeriji Greta pridružio im se i glazbenik Alen Sinkauz, koji u teatru &TD upravo ima uspješnu glazbenu predstavu “Malo je dovoljno”, u suradnji s frontmenom benda Goribor.
Bez Alena su nastupili nekoliko dana prije, na performansu u kinu Tuškanac, ali tu su zato bile pokretne mehaničke konstrukcije koje su u prijenosu uživo na velikoj kopreni razvučenoj preko pozornice pridonosile sanjivoj atmosferi Žeželjeva svijeta.
Iako ga mnogi vole smatrati kreativnim pokretačem grupe koju čine njegova supruga Jessica Lurie kao stalni član i još nekoliko suradnika koji variraju od izvedbe do izvedbe, samozatajni Žeželj nikako ne voli biti u centru pozornosti.
– Zašto da slikate samo mene? Ovo je zajednički rad, možete nas fotografirati za vrijeme performansa – odvratio je našem fotoreporteru kad ga je zamolio da mu pozira za portret.
Kad je razgovorljiv, Žeželj će rado popričati, ljubazan je i odmjeren u komunikaciji, ali ako nije dobre volje, brzo će naći način da se povuče. Osobama koje ga poznaju tek površno zbog toga može djelovati kao čudak.
Nekoliko poteza spužvom
Upoznati ga najbolje možemo preko njihovih radova, koji su dovoljno ekspresivni da nadoknade komunikacijske barijere koje se povremeno postave između njega i okoline.
U Žeželjevoj umjetnosti nema zadrške, on se u svoje slike daje potpuno, što se očitava u beskrajnoj emocionalnosti njegovih atmosferičnih crno-bijelih crteža, koji pred publikom na performansima nastaju s velikom lakoćom, u samo nekoliko brzih poteza spužvom, markerom ili kistom. Njegovim crtanjima uživo prisustvovali smo na Animafestu, Crtani Romani Šou, u galeriji Lauba, na Noir Festivalu, u Greti... Svaki put s drugom temom, manje ili više razrađenim konceptom, ali nikad ponavljajući već viđenu ideju.
U svakoj izvedbi očita je snažna svijest o društvenim problemima, političkom trenutku, nepravdi.
Žeželj i Jessica Lurie umjetnici su kojima je stalo do svijeta i o tome progovaraju kroz svoje radove.
Osim spomenutih performansa, nedavno je s dugogodišnjim suradnikom Stanislavom Habjanom u Puli i Zagrebu otvorio “Dućan metafora”, umjetničku instalaciju u kojoj je također izložio proces nastajanja umjetničkog djela. U bajkovitoj atmosferi njihova dućana ljudi su mogli kupiti unikatne crteže, grafike i niz drugih proizvoda kreativne manufakture Žeželja i Habjana, ali i gledati kako ti predmeti nastaju. U sklopu projekta objavili su i poetični strip “Dućan metafora”, u samostalnoj nakladi Petikat koja već godinama u nas jedina objavljuje Žeželjeve nove radove.
I dok kod kuće mora sam izdavati vlastite albume, u SAD-u ga na svojim serijalima angažiraju najveće izdavačke kuće poput Marvela i DC-a, a njegove ilustracije redovito krase New York Times Book Review.
Fanovi komercijalnog stripa snažno su fascinirani njegovim likovnim pristupom likovima poput Batmana ili Kapetana Amerike, no Žeželja najmanje raduju takvi angažmani.
– Ne volim kad mi boje stripove. To uništi kontraste, igru svjetla i sjene. Zato radije radim sam – povjerio nam je u jednom prijašnjem razgovoru.
Stripovi po volji autora
Jedna od prednosti male domaće izdavačke kuće Petikat svakako je autorova kontrola nad svim aspektima procesa – u tim albumima crteži su točno takvi kakve je Žeželj zamislio.
Uz “Dućan metafora” kao jedno od recentnijih izdanja svakako treba izdvojiti album “Industrijski”, u najboljoj Žeželjevoj narativnoj maniri, bez ijednog slova teksta.
Nešto konvencionalniji narativ prisutan je u albumu “Luna Park” uglednog scenarista Kevina Bakera, koji mu je samo nekoliko mjeseci ranije objavljen u američkoj biblioteci Vertigo, posvećenoj nešto autorskijem pristupu komercijalnom stripu.
Zanimljivo je i Žeželjevo gostovanje u Vertigovu distopijskom hit serijalu “DMZ” autora Briana Wooda, smještenom na Manhattan u vrijeme drugog građanskog rata u SAD-u.
Od tog serijala još je uspješniji Vertigov “Y: The Last Man”, koji je pak crtao naš autor Goran Sudžuka.
Sudžuka je jedan od niza naših autora koji su u SAD došli zahvaljujući danas pokojnom Eddyju Biukoviću, koji je kao mladić usred Domovinskog rata pronašao put do urednice izdavačke kuće Dark Horse, koja je objavila njegova kultnog “Grendela”.
Iako je Žeželj do SAD-a došao nekim drugim, više likovnim putem, lijepa je njegova posveta Eddyju Biukoviću na koricama stripa “Luna Park”.
Ona govori o autoru koji cijeni kolege, koji je upoznat s događanjima na našoj likovnoj i stripaškoj sceni.
Iako uvijek djeluje kao autsajder, s vlastitim osebujnim stilom, nesklon riječima, bilo pisanima ili izgovorenima, za Žeželja uvijek mora biti mjesta u našem kulturnom svijetu.
Jer on je jedan od najvrednijih likovnjaka koji dolaze s naših područja.