Na novom albumu “Delta Machine” britanski elektrorokeri nastavljaju ići istim tragom kojim su stekli brojne poklonike i izvan kruga ljubitelja sintetike. Za razliku od drugih elektroničara pjesme Depeche Mode imaju klasičnu rokersku strukturu i ritmove, jedino što umjesto gitara ili drugih instrumenata propuštenih kroz razne efekte (wahove itd.) oni to izvode putem sintesajzera, elektronički.
Njihov rokerski background, štoviše ishodišno blueserski, čak je gotovo potpuno ogoljen na gitarski zvuk u pjesmi “Slow”, a još nekoliko njih bile bi sasvim zgodne baze za pjesme Nicka Cavea. No, ovih nekoliko specifičnosti ne znači da “Delta Machine” zvuče nešto posebno drukčije od nekoliko njihovih posljednjih albuma, nastalih nakon kalvarije Davea Gahana s drogama i oporavka od pakla koje su mu iste priređivale. Štoviše, “Delta Machine” solidan je nasljednik njihovih posljednjih albuma “Playing The Angel” i “Sounds of the Universe”, kako po zvuku tako i po broju natprosječnih pjesama. Na svakom od njih bile su po tri jake pjesme, a isti je slučaj i ovdje. Sve tri su strpane na sam početak: “Welcome To My World”, “Angel” i “Heaven”. To ne znači da na samom početku Depeche Mode istroše sve svoje adute jer pjesme u nastavku nude obilje zvučnih posebnosti, a Gahanov glas je jednako jak, mračan i sugestivan kao nekad.
Nabrojene su tri pjesme samo najjače u cjelini i sigurni pogoci kojima bend neće steći ovacije kakve je stekao najboljim pjesmama s “Violatora”, ali će im sasvim sigurno omogućiti da zadrže zamašnu sljedbu svojih fanova i svih onih koji se u njih ne ubrajaju, ali ne propuštaju nijednu priliku da ih susretnu uživo.
Ocjena: 3,5/5
Pjesme:
1. Welcome To My World
2. Angel
3. Heaven
4. Secret To The End
5. My Little Universe
6. Slow
7. Broken
8. The Child Inside
9. Soft Touch/Raw Nerve
0. Should Be Higher
11. Alone
12. Soothe My Soul
13. Goodbye