Osim Novogodišnjeg koncerta, Bečki su filharmoničari u posljednjih deset godina uspjeli stvoriti i novi globalni brend pod naslovom \"Sommernachtskonzert Schönbrunn\".Nažalost, u četvrtak navečer kada je održan jubilarni deseti koncert u perivojima dvorca Schönbrunn, kao i nad čitav Beč spustila se je noć koja nije imala nikakve veze s ljetom. Kiša je padala od jutra i nije stala ni navečer, a temperatura se spustila na jesenskih devet stupnjeva. Jedini rezervni datum za održavanje koncerta bio je petak, 1. lipnja, ali prognoza za petak bila je još gora od one za četvrtak kada je trebalo svako malo provjeravati internetsku stranicu Bečkih filharmoničara. Tamo je pisalo da koncert ide prema planu, a vijest o eventualnoj odgodi bit će smjesta objavljena. Ali, izbora nije bilo.
Televizijski spektakl
Velika pozornica je dobro natkrivena, ali ne toliko da bi glazbenike i maestra Lorina Maazela zaštitila od hladnoće, a za publiku su sponzori osigurali desetke tisuća najlonskih ogrtača. Idući prema Schönbrunnu kroz kišnu, hladnu i vjetrovitu večer čovjek se morao pitati ima li to smisla. Petnaestak tisuća ljudi koji su strpljivo sjedili i stajali po schönbrunnskom parku na kiši i vjetru vjerovalo je da ima, a u to ih je dodatno uvjerio i jedan od ne bez razloga najboljih orkestara na svijetu i maestro Lorin Maazel. Uostalom, baciti u vjetar silan novac koji je već bio uložen u vrhunsku produkciju spektakla značio bi popriličnu katastrofu za sve organizatore. Ulaz na koncert, kao i uvijek, bio je slobodan, ali preko sedam stotina ljudi danima je radilo na logistici. Postavljena je velika pozornica, a osim specijalne rasvjete raspoređene po čitavom parku razvučeno je i preko deset kilometara kablova. Na svom mjestu bilo je čak četrnaest kamera kojima je ORF snimao i u preko šesdeset zemalja izravno prenosio koncert. Već za tjedan dana snimka će biti objavljena i na CD-u, a još nekoliko dana kasnije na tržištu će biti i video u DVD i Blue Ray formatu.
Bečka filharmonija i maestro Lorin Maazel, koji nam 27. rujna dolaze u goste u Zagreb, na otvaranje nove sezone Zagrebačke filharmonije u Lisinskom, pokazali su se kao muzičari čvrste volje i nadahnuća bez obzira na nemoguće uvjete. Uostalom, dva dana prije koncerta, nakon što ga je na pokusu još uvijek nemilo pržilo sunce, maestro Maazel mi je rekao: \"Tko u životu želi samo idealne uvjete taj neka ne postaje muzičar\".
Junački tenor Schade
U skladu s ovogodišnjim jubilejima, na programu su bili orkestralni ulomci iz Wagnerovih i Verdijevih opera. Počelo je s trijumfalnom koračnicom iz Aide, a završilo u kišnoj i vjetrovitoj noći naročito dojmljivim Kasom valkira. Fenomenalni light-show nagnao je mnoge da podignu pogled prema nemilosrdnom nebu ne bi li ugledali mitološke ratnice na njihovim letećim pastusima. Na toj hladnoći grlo nije nimalo štedio ni izvrsni pjevač Michael Schade. Kanadsko-njemački tenor najprije je otpjevao ariju \"La mia letizia infondere\" iz Verdijeve opere \"I Lombardi\", a potom se svijetu prvi put predstavio i kao rasni vagnerijanski tenor. Priča o Gralu iz finala Lohengrina otpjevana je uistinu toliko zanosno i uzvišeno da su u publici bila ugrijana barem mnoga srca, ako već ne promrzle ruke.Ipak, kada je nakon zadnje točke predsjednik i violinist Bečkih filharmoničara Clemens Hellsberg pitao publiku \"želite li možda čuti još nešto?\", iz pokislog mnoštva vratilo mu se gromoglasno \"Jaaaaaaaa!\". Slijedio je Straussov valcer \"Wiener Blut\" uz koji su mnogi parovi pod kišobranima i zaplesali, a potom je nebo rasvijetlio i vatromet u ritmu brze Mađarske polke.