Bilo je to vrijeme kada je sa scene sišao "četnik" jazavac, a na nju se popela "ustašica" kuna, kaže redatelj Oliver Frljić dok razgovaramo o njegovu najnovijem autorskom projektu, predstavi "Jazavac u Kerempuhu". Podsjeća time na vrijeme u kojem se mijenjalo ime Satiričkog kazališta i uvodila nova nacionalna valuta. Bila su to vremena u kojima ni Dinamo nije bio Dinamo, ali se upravo u Kerempuhu igrala predstava "Dobro došli u plavi pakao".
Na ulazu u prolaz Kerempuha već visi plakat za tu novu premijeru, zakazanu za 10. listopada. Nevjerojatno je neutralan, posebno nakon plakata za Nušićevu "Gospođu ministarku" koju je u tom kazalištu režirao Frljić, a za koji su svi mislili da je posljedica napada nadobudnog lektora-grafitera koji je noću šarao plakate i srpski prepravljao u hrvatski.
– Plakatom nismo htjeli ništa otkrivati nego samo podsjetiti na izbrisano ime. Htjeli smo da se javnost zapita što se dogodilo, zašto je ime jedne životinje postalo nepoželjno. Devedesetih je politička elita mislila da nasilnim brisanjem imena može izbrisati prošlost koja realno postoji, a to pokazuje da se nove države boje svega što im je prethodilo.
Strah od prošlosti
Zanimljiva mi je pritom paralela s jednim kazalištem koje do danas nije promijenilo svoje ime unatoč pritiscima. To je Jugoslovensko dramsko pozorište. Početkom devedesetih u njemu je bio centar otpora Miloševiću i njegovoj politici i to je dobar primjer da imena nisu bauk. Ona su samo odraz onog što nosimo u sebi. A društvo koje se boji jednog imena samo pokazuje svoju slabost i nezrelost – kaže Frljić.
Nova predstava ima formu stand-upa, a na sceni su prvaci Kerempuha: Vili Matula, Rakan Rushaidat, Hrvoje Kečkeš i Borko Perić.
– Htio sam vidjeti kako se jedna primarno zabavljačka forma može iskoristiti kao vrsta kritičkog alata, kako se kroz nju može progovoriti o tom nasilnom brisanju i prekrajanju imena – ističe.
Upozoravamo ga da neki mladi koji će doći na predstavu uopće ne znaju da je to kazalište nekada bilo Jazavac, a on kaže da im to neće nimalo smetati:
– Još smo uvijek u godini u kojoj Kerempuh obilježava 50. rođendan pa je ovo idealna prilika da se progovori i o tom brisanju imena – kaže.
Kako je riječ o autorskom projektu, ovdje nema gotovog dramskog teksta, pa je i rad na predstavi bio specifičan:
– Htio sam raditi baš s ovom ekipom jer projekt proizlazi iz njihovih iskustava. Krenuli smo od samog problema, vodili duge razgovore, radili improvizacije i kroz to se polako uobličavao tekst. Stand-up je sam po sebi zanimljiva forma. Nikada se ne zna kako će ljudi reagirati na izrečeno, a mene je zanima ta redukcija, kada ispred publike ostaje samo glumac. Ta je forma povezana i s počecima starog Kerempuha koji je potekao iz kabarea – objašnjava Frljić.
Kritika kroz humor
Dodaje da predstava nije čisti stand-up jer postoje scene koje su poveznica između pojedinih točaka, a humoristična forma koristi se kako bi se izrekla jasna kritika.
– Osnovna je poruka predstave da i u takvim situacijama kakve su bile devedesete ništa ne može biti izgovor za ovu vrstu nasilja koje se događalo kroz sva ta preimenovanja i lijepljenja pridjeva hrvatsko uz sve i svašta. Pa ako nam kazalište nema epitet hrvatsko, što to znači? Da je to marsovsko kazalište Augusta Cesarca ili Ivana pl. Zajca? Tadašnja inflacija nacionalnih obilježja i promjene imena samo su bili pokazatelji koliko se ovo društvo konstituiralo na negaciji svega što mu je prethodilo – zaključuje Frljić.
U "Jazavcu u Kerempuhu" zatvara se jedan krug. Jazavac se vraća u Kerempuh i moli da se vrati u ime kazališta. Sam Frljić kaže da ne vjeruje da je takav razvoj događaja realan.
>>Frljićevoj 'Aleksandri Zec' Grand Prix, a Montažstroju specijalna nagrada
Ova osoba koja je mržnju protiv Hrvatske i svega što nosi naziv hrvatsko te svega što građani Hrvatske smatraju dragocijenim i vrijednim postavila kao svoj životni zadatak nije vrijedna članka u novinama, a kamo li čitanja tog članka.