U povodu stote obljetnice smrti Franka Kafke Dimitrije Popović u srijedu je u Galeriji Kranjčar predstavio performans "Noć Kafkinog Preobražaja", a glavni akter, točnije model čiju kostimografiju potpisuje Nada Došen, bio je Josip Joško Tešija, koji je sjajno obavio zadatak, kaže Popović. Još je od srednje škole Dimitrije Popović inspiriran Kafkinim "Preobražajem", što dokazuje i njegova slika Kafkina lika koja je nastala neposredno nakon čitanja lektire, a sada je, uz objekt Izgubljene stvari, bila dio performansa te je ona početak svake Popovićeve retrospektivne izložbe.
Činjenica da Gregor Samsa i u formi kukca funkcionira kao ljudsko biće fascinira autora pa je 2009. godine napravio i ciklus slika i objekata koji je posvećen Kafki, a 2013. napisao je pripovijetku "Proces Kafkinog Preobražaja" jer Kafka nikada nije opisao kako se točno događa Samsina promjena iz humanog u animalno. "Noć Kafkinog Preobražaja" nastavak je serije o jednom od najznačajnijih predstavnika modernizma te je sam po sebi alegorija o oslobođenju od onoga što nam život nameće.
– Performans sam koncipirao tako da se povežu dva medija, dakle da Kafkin lik korespondira sa živim događajem što čini performans širom formom izražavanja. Gregor Samsa pretvorio se u kukca, ali pritom nije izgubio svijest. Čovjek se stalno pokušava mijenjati kako bi se oslobodio nečega što ga inhibira, nečega što mu ne dozvoljava da bude ono što zapravo jest. Preobrazba i pokušaj micanja plahte na kojoj je naslikan kukac prikazuju vječnu borbu sa samim sobom, točnije s nečim čega se čovjek želi osloboditi kako bi dosegnuo nivo svijesti o sebi. Čovjek cijeloga života otkriva samoga sebe jer bi u suprotnome bio samo stroj u nekom mehanizmu i labirintu stvarnosti koji je, po Kafki, opterećen i zatrpan zakonima, administracijom i zabranama – rekao je Popović te dodao:
- Kao sam pojam, Kafkin preobražaj je nešto što se događa svakodnevno na razne načine. Sami se preobražavamo u biološkom, duhovnom i intelektualnom smislu jer težimo prema nečemu, a to znači da je metamorfoza alegorija o čovjekovoj usamljenosti, depersonalizaciji i dehumanizaciji. U tom smislu, čovjek teži da dosegne sebe na način da osvijesti sebe kako bi ovaj život zaista živio, a ne da samo egzistira u njemu kao izgubljena jedinka koja pripada sustavu koji ga onemogućava da se na individualnoj razini ostvari.
Kafka, zajedno s primjerice Charlesom Baudelaireom, spada u najuži krug književnika koji su uvelike utjecali na društvo u vrijeme formativnih godina. Njegova se djele i dan danas mogu u potpunosti aktualizirati, odnosno, njihova važnost i primjenjivost s vremenom se ne smanjuje - štoviše, samo raste.
- Složenost Kafkinog djela jest u tome što kroz razne simbole, načine izražavanja i situacije pokazuje čovjekovu otuđenost, posramljenost, strah, kaznu i ništavilo - čovjek je na neki način žrtva vlastite egzistencije. Tragično osjećanje života koje se provlači kroz njegovo djelo je sublimirano aforizmom koji glasi: "Cilj našega puta je pronaći pravi put do našeg cilja." Cilj je u nama, u čovjeku, a put do njega, odnosno do nas samih je najteži i najkompliciraniji. U tom je smislu Kafka naš suvremenik jer se bavi uvijek aktualnim, neobjašnjivim i nikada dokučivim pitanjima koji se tiču misterije ljudskoga bića, točnije odnosa čovjeka kao jedinke koja je izgubljena u društvu i svijetu kojega kreira i u kojemu živi.
Nekad se ulica ”kod četiri kantuna„ u Zadru zvala ”ulica Dimitrije Tucovića” Ime ulice u samom centru poluotoka koje narod nikad nije prihvatio. Tamo je stanovala legendarna Gracijela, i vele da joj je u osobnoj pisala adresa „četiri kantuna”, jer za Tucoviće i Dimitrije noje znala ni marila. Bog joj dušu pomilova i sve grije oprostija.