Ljubitelji opere je prepoznaju. Ali, i onima koji to nisu ovih dana na zagrebačkim ulicama oko sigurno zapinje na prelijepom ženskom licu koje poziva publiku na koncerte ciklusa Lisinski arioso.
Ona je letonska mezzosopranistica Elina Garanča, jedna od najvećih, a svakako i najljepših opernih diva današnjice. Nastupa u Lisinskom 8. veljače.
Pooštreni vizualni kriteriji
No, kakav je danas odnos ženskoga glasa i tijela na opernim pozornicama. Zbog seksističkog uređenja svijeta prema ugodi muškog oka operne su pjevačice oduvijek bile daleko izloženije prosuđivanju prema vanjskom izgledu nego njihovi muški kolege.
Uostalom, kad je o operi riječ, muškarci i danas dominiraju kao direktori, dirigenti i režiseri. Tri tenora, predvođena najkorpulentnijim među njima Lucianom Pavarottijem, još uvijek su globalno raširen sinonim za opernu umjetnost. S druge strane, i dalje je živ stereotip o opernoj pjevačici kao “debeloj dami”. Doduše, nikada nije pouzdano utvrđeno kako je točno u Americi nastala izreka “it ain’t over till the fat lady sings”.
Legende je čak pripisuju Al Caponeu koji je tim riječima, navodno, “obrazovao” gorile koji su ga čuvali i u operi.
Kanon ženske ljepote svakako se u prošlosti stvarao i na kazališnim pozornicama, a u 20. stoljeću na filmskom platnu. Kriterij fizičkog izgleda koji odgovara ulozi tu nikada nije bio upitan.
Međutim, opera je scenska, ali i glazbena umjetnost, a ljepota glasa nije određena fizičkim izgledom ni Elina Garanča, itekako je pripo-proporcijama tijela pjevača. Tenori, baritoni i basovi nikada nisu bili prosuđivani prema izgledu, a nakon Marije Callas jedna od najvećih opernih diva bila je i Montserrat Caballé. Pa ipak, teško da ćete naći ijednu biografiju slavne Grkinje u kojoj se ne govori o njezinim traumama vezanim uz postizanje i održavanje vitke figure.
Posljednjih godina vizualni kriteriji su pooštreni zbog spoja opere i velikih ekrana na kojima se širom svijeta prenose i prikazuju operne predstave. Pionirsku ulogu na tom polju odigrao je njujorški Metropolitan. Svijest da svaki njihov pokret prati i često u krupnom planu zumira nekoliko kamera, povećala je psihološki pritisak na pjevače, a osobito pjevačice.
Zanosna Carmen, koju je upravo na pozornici Metropolitana, pred publikom i kamerama, pjevala Elina Garanča, itekako je pripomogla njenoj svjetskoj slavi.
Njezina glavna konkurentica je ruska sopranistica Ana Netrebko, lik s naslovnih stranica ne samo opernih nego i modnih časopisa.
Karijeri Ane Netrebko na opernoj pozornici nisu naškodili dodatni kilogrami s kojima se, očito, bori, osobito nakon što je postala majka. Ali, Netrebko bi već bila prošlost da s godinama njezin glas ne postaje sve moćniji i savršeniji instrument sposoban na publiku prenijeti silovite emocije likova koje pjeva i glumi. Bogomdani glas, jedan od najsloženijih i najkrhkijih instrumenata, znači mnogo. Ali rad uložen u njegovo održavanje i razvijanje teži je i naporniji od većine programa u teretani.Kad je o najznačajnijim svjetskim opernim kućama riječ i o njihovoj izbirljivoj publici, tamo još nijedna pjevačica nije uspjela zavladati ljepotom bez glasa.
Ali, što kada je anđeoski glas “zarobljen” u fizičkoj pojavi čije je opisivanje i samo spominjanje za glazbene kritičare sklizak teren i test taktičnosti, mjere i ukusa?
Ekstreman primjer je pakleno iskustvo koje je prošla slavna američka operna umjetnica i jedan od najvećih dramskih so-prana današnjice Deborah Voigt.
Premda se već bila proslavila upravo u tom fahu i u toj konkretnoj ulozi, redatelj nove produkcije “Arijadne na Naksosu” u londonskom Covent Gardenu 2004. godine raskinuo je ugovor s Deborah Voigt.
Na “podvezivanju” želuca
Tražio je pjevačicu koja će stati u malu crnu haljinu. Deborah Voigt dobila je otkaz zbog prekomjerne težine. Ona se tiho povukla, ali Covent Garden se našao usred velkog skandala kada je javnost nekoliko mjeseci kasnije doznala za pravi razlog otkazivanja njezina nastupa. Međutim, kako je sama napisala u svojoj autobiografiji, objavljenoj lani pod naslovom “Call Me Debbie”, taj skandal, koji ju je isprva bacio u još dublju depresiju i ovisnosti, zapravo joj je spasio život, kirurškim zahvatom podvezivanja želuca i temeljitom promjenom načina života, Deborah Voigt je doslovno prepolovila svoju težinu i figuru, a svom nikada upitnom vokalnom umijeću dodala i scensku uvjerljivost i samopouzdanje.Na pozornicama se, istina, sve više traži fizička ljepota. Ali, upravo na opernoj pozornici ta vrsta ljepote nikada nije bila dovoljna. Jedan od najboljih primjera upravo je Elina Garanča.
Da, uistinu je lijepo vidjeti njezino lice na plakatima. Ali, ako želite potpuno doživjeti njezinu ljepotu, morate je čuti u operi ili na koncertnoj pozornici. Ona je zaista divna žena čiju vanjštinu obasjava njezina umjetnost, ljepota koja dolazi iznutra.
>> "Kao Letonka osjećam i njemačku kulturu i slavensku nostalgiju"
Pa normalno. Jer znate koliko košta metar tkanine? Moraju imati i mali broj noge i ne biti višle od 1.2m tako da ni mikrofon ne treba nastavak. Štedjeti na svemu.