Svi znaju priču Oscara Wildea – portret stari na tavanu dok Dorian Gray ostaje mlad. No, kako ta priča funkcionira u našem dobu kada svi živimo pod teškim diktatom vječne mladosti, mučimo tijela, ugrožavamo živote i u lice ubrizgavamo otrov, a sve kako bismo skrili tragove godina? Smijemo li danas uopće biti stari? Vidljivo biti stari? Je li dob identitet koji smo izgubili? I jesu li mediji slika svih nas s kojom se svakodnevno suočavamo umjesto da je krijemo na tavanu.
Odgovore nudi predstava Dorian Gray koju je u bečkom Burgtheateru režirao Bastian Kraft, a izvođač je Markus Meyer. Gostuju na Festivalu svjetskog kazališta, a pogledati je možete u Gavelli u nedjelju 25. rujna u 20 sati.