Kao izvrstan dramatičar Harold Pinter u nas je vrlo rano prepoznat. Zagrebačko dramsko zaigralo je njegovu "Kolekciju" dvije godine poslije nastanka (1964), iste je godine, samo godinu poslije objavljivanja originala, odigran i "Ljubavnik", ali najuspješnija u tom nizu drama je "Povratak" koja je u HNK postavljena 1967. Potom je u Teatru ITD Pinter postavljan čak pet puta 70-ih...
Glumac i prevoditelj Vjenceslav Kapural pamti svoju naslovnu ulogu u "Pazikući", drami premijerno izvedenoj u zagrebačkom HNK 1984. Mladen Škiljan režirao je tu izuzetno zahtjevnu predstavu izabravši mene, Božidara Oreškovića i pokojnog Pavla Bogdanovića. Pintera je shvatio kao velikog dramskog pisca oblikovavši njegova tri lika kao desperadose koji nastoje iz očaja preživjeti rekao nam je Kapural i dodao kako Pinterov dijalog nije prebogat. On je pisac tišine, pauze, bitno se događa između riječi.
Zanimalo nas je i to kako objašnjava Pinterovo nerazumijevanje hrvatske želje za osamostaljenjem. Nije Pinter jedini intelektualac u Engleskoj koji je podlegao srpskoj propagandi. Još od Drugog svjetskog rata oni su poticali negativan stav britanske javnosti prema Hrvatima, a Hrvati pak nisu ni bili u prilici da se na odgovarajući način tome suprotstave.
Pintar je bio krivo informiran, mislim da nije imao ni osobnih kontakata s našom sredinom. Uostalom, Britanija je sve do kraja bila protiv pridruživanja Hrvatske EU. Bez obzira na to Pinter je, dakako, jedan od deset najboljih dramatičara s polovice prošlog stoljeća kazao nam je Kapural.