Repertoarno se približiti što široj publici, odgovoriti u našim predstavama na neka od bitnih pitanja koja nas muče ili zajedno s gledateljima barem postaviti ta pitanja i svakako još više biti prisutni u Europi i što više Europe dovesti u Zagreb - odgovara intendantica zagrebačkog HNK Dubravka Vrgoč na pitanje što će biti ciljevi njenog novog mandata, koji je upravo počeo.
Ukratko, podrcrati i još više razviti u što je moguće većoj mjeri sve ono što smo do sada napravili, sažima Vrgoč, koju smo u subotu, u podne, zatekli na blagajni HNK, gdje je već vladala gužva, premda nastavak prodaje pretplata za Balet, Operu i Dramu počinje danas. - Nadamo se da ćemo opet doći do velike brojke, jer je već u lipnju prodano 3.500 pretplata - kaže Vrgoč.
Jedan od razloga gužve na blagajni sasvim sigurno su i predstave predstojećeg Festivala svjetskog kazališta, koji je važan dio one misije “što više Europe u Zagrebu”.
- Festival svjetskog kazališta je štošta preživio i doživio svoj 16. rođendan, na što smo jako ponosni. Kada smo ga 2003. godine počeli raditi Ivica Buljan i ja, bilo je to vrijeme nakon ratnih devedesetih kada u Hrvatskoj čitavo jedno desetljeće strana kazališta gotovo uopće nisu ni dolazila, niti smo mi ikamo išli. Taj izostanak dodira i susreta rezultirao je u to doba i krizom hrvatskog kazališta pa nam se činilo vrlo bitnim da budemo informirani o tome što se događa u Europi i svijetu, da bismo se mogli usporediti i na kraju pozicionirati na europskoj kazališnoj karti - prisjetila se Vrgoč početka festivala, kada je u Zagreb dolazilo mnogo više predstava. Razlog je, naravno, novac.
- Na samom početku imali smo dvanaest predstava na festivalu, što je omogućavalo i veći uvid u ono što se događa u Europi. Ove godine opet imamo tri predstave. Uvijek postoji izbor da li dovesti veći broj predstava, ili manji, a da budu kvalitetnije, ili, vulgarnim jezikom govoreći, skuplje. Odlučili smo se za manji broj. Pri tom, otkako nam se počeo smanjivati budžet, jako puno su nam pomogli umjetnici i teatri s kojima smo godinama surađivali. Smanjivali su honorare i na kraju za gotovo smiješne novce dolazili u Zagreb - kaže Vrgoč.
Pitali smo je kako su odabrali upravo ove tri predstave.
- Festival je od samog početka predstavljao redatelje koji prije nisu bili u Hrvatskoj. Tako su došli Pjotr Fomenko, Lev Dodin, Luc Bondy, Stanislas Norday, Pascal Rambert, Pippo Delbono, Robert Lepage... U nastojanju da prikažemo Hrvatskoj ono što je trenutno u Europi aktualno i relevantno, tom nizu velikana ove sezone će se pridružiti trenutno možda i najzanimljiviji europski redatelj srednje generacije Milo Rau. On je iznimno zanimljiva redateljska i autorska osobnost, netko tko izravno ulazi u dijalog s našim vremenom i na pozornici propituje neke od bitnih problema. Ovog ljeta gledala sam u Avignonu njegovu posljednju predstavu “La Reprise – Histoire(s) du théâtre (I)” koja je bila apsolutna jedna od najatraktivnijih na festivalu. U njoj je Rau na sceni s belgijskim umjetnicima rekonstruirao zločin koji se dogodio u Liegeu kada je ubijen izbjeglica. Od načina na koji on to čini doista vas zaboli želudac. Nešto slično događa se u predstavi “Pet lakih komada”, koja govori o pedofiliji i najstražnijim zločinima koji su se uistinu dogodili nad djecom, a jedini glumci su upravo djeca i tinejdžeri - govori Vrgoč, upozoravajući na ograničen broj ulaznica, jer je sva publika, skupa s mladim glumcima, smješena na pozornici.
U Zagreb će prvi put doći i Alessandro Serra s predstavom “Macbettu”, kako se ime Shakespeareova junaka izgovara na sardijskom dijalektu, na kojem se predstava igra. U nju su s jezikom upisani zemljopis, povijest i folklor Sardinije, a važan je i element šekspirijanskog teatra iz piščeva doba: sve uloge glume muškarci.
Naposljetku, stiže Thomas Ostermeier, stari znanac s čijim je čitanjem Ibsenove “Nore” počeo prvi Festival svjetskog kazališta prije petnaest godina.
- Predstavu Richard III berlinskog teatra Schaubühne već dvije godine pokušavamo dovesti u Zagreb i sada smo napokon uspjeli. Problem je njena kompliciranost, ali još više zauzetost glavnog glumca Larsa Eidingera, velike europske kazališne, ali i filmske zvijezde - priča Vrgoč i najavljuje tipičnog Ostermeiera koji dekonstruira predložak i u njega upisuje sve ono što nas muči u našem vremenu.
A na pitanje koji je to problem u ovoj predstavi, Vrgoč odgovara: “Zlo, ali suptilno, koje nije u Rikardovoj grbi, nego u odnosima na dvoru koji dovode do tragedije.