Upravo je započela jedna od najvećih i najvažnijih manifestacija posvećenih dječjoj književnosti na svijetu, Sajam dječje knjige u Bologni.
A ove godine Hrvatska u Bologni ima itekakvih razloga za slavlje, jer su između nevjerojatnih 2349 knjiga iz 59 zemalja svijeta, posebno izdvojene upravo dvije hrvatske slikovnice.
– Naime, za Nagradu Bologna Ragazzi (BRAW) 2023. međunarodni je žiri odlučio o pobjednicima po kategorijama, a među njima je posebno pohvaljena knjiga hrvatske autorice Agate Lučić “Ogledalo bez mana” u izdanju nakladničke kuće Mala zvona u kategoriji Non fiction. Na Sajmu će biti izloženo još 100 knjiga koje su posebno izdvojene na izložbi BRAW Amazing Bookshelf čime im se pridaje pažnja i vidljivost na međunarodnoj razini. Jedna od njih je i knjiga hrvatskih autorica Ive Babić i Nikoline Starčević Vorgić “Pronađeno blago: Vulkan i Vinkovci” u izdanju nakladničke kuće Jupiii. Budući da se radi o najvećem svjetskom događaju za dječju knjigu, od velike je važnosti svaki uspjeh koji se tamo postigne, pogotovo za jednu malu zemlju kao što je Hrvatska – govori nam Isabella Mauro, Voditeljica Hrvatskog centra za dječju knjigu.
– To je velik kompliment, biti među 5% najboljih na tako prestižnom međunarodnom događanju! I meni i ilustratorici, ovo je vrlo važno jer vidimo to kao potvrdu struke da smo uspjele napraviti nešto kvalitetno i umjetnički vrijedno – oduševljeno nam je kazala Iva Babić, autorica teksta slikovnice “Pronađeno blago: Vulkan i Vinkovci”.
Simpatična priča o mršavom psu koji traži mjesto kako bi zakopao svoju kost, ali i zapravo svoje malo mjesto pod suncem, vrvi skrivenim detaljima iz kulture i povijesti Vinkovaca. Mršavi pas tu je tako kao zgodna referenca na pjesmu vinkovačkog benda Majke, a slikovnicom se provlače i prikazi zviježđa Orion, prepoznatljivog simbola Vinkovaca koji seže još i od starih Vučedolaca.
– Sintagma mršavi pas je svakako posvećena Majkama i njihovome Mršavom psu i dok još nismo imale određene sve glavne likove, znalo se da Vinkovci dobivaju psa baš iz tog razloga. Zadarska slikovnica je nastala znatno ranije i u njoj se na jednoj od ilustracija već pojavljuje pas Vulkan - tu je još bio lutalica pa je uživao i u Zadru kao statist. Zviježđe Oriona u koje pas na jednoj od ilustracija zamišljeno gleda je također samo prikazano, netko će ga primijetiti i prepoznati iz prvog, netko iz petog čitanja/gledanja, netko možda nikad. Lijep je to osjećaj, inače volim književnost koja ne docira i pušta čitatelju da sam otkriva detalje. Kod slikovnica je to dodatno bitno jer se slikovnice u pravilu ne čitaju samo jednom - kaže autorica slikovnice.
I poput prethodne zajedničke slikovnice rođenih Vinkovčanki Ive Babić i Nikoline Starčević Vorgić “Savršen dan: Lipa i Zadar” posvećene gradu Zadru gdje Iva danas i živi, napisana je dvojezično, a s hrvatskog na engleski prevela ju je Marta Huber.
– Naše slikovnice su na neki način posvete gradovima koji su nas obilježili i zadužili, kao i suveniri, ali gradovi su unutra, nadam se, nenametljivo. Fokus nije na njima, nego su oni podloga na kojoj se zbiva radnja. Primjerice, zadarska galebica proživljava svoj savršeni dan, a on postoji samo sa Zadrom, na njegovim ulicama, rivi, moru. Vinkovački pas lutalica traži mjesto za svoju kost, simbolički tražeći svoje mjesto, a pronalazi i više od toga. Uskoro slijedi i Zagreb, koji nas tek inspirira – otkrila nam je Iva koju posebno veseli što njihove slikovnice budu pokloni i za prve dječje rođendane, ali i one 40.-te, a puno ih turista ponese sa sobom nazad u svoje zemlje.
Druga je, u Bologni posebno pohvaljena, slikovnica “Ogledalo bez mana” Agate Lučić, ponešto drugačija knjiga. Nalazi se negdje između slikovnice i umjetničke knjige, a u njoj nema klasičnog narativa, već su tu umjetničini prikazi ženskih lica i tijela i njihovih, prekrasnih i jedinstvenih nesavršenosti i različitosti.
– Ova knjiga za mene je dosta osobna, jer idejno sam krenula od onih stvari kojima sam i sama bila nezadovoljna tijekom puberteta, ali i danas. Dok sam razvijala skice i ilustracije, prva pomisao bila mi je na mlađu mene koju su živcirale akne ili dlake. S vremenom sve više prihvaćam svoj izgled, ali mislim da danas, kada smo okruženi mnogim idealiziranim slikama, ali i reklamama za proizvode i savjetima za uljepšavanje, nije lako.Temi sam pokušala pristupiti na duhovit i humorističan način, kako bih se što lakše približila publici različitih dobnih skupina – djeci i tinejdžerima, ali i starijima koji uhvate knjigu u ruke. “Ogledalo bez mana”, kao što i naslov kaže, ne poznaje mane, te je poanta knjige približiti ideju o pozitivnom poimanju vlastitog izgleda. Igrajući se stereotipima, naglašavam tjelesne “nesavršenosti” te potičem na njihovo prihvaćanje – objasnila nam je Agata Lučić, kojoj je ova knjiga bila i diplomski rad na studiju Grafike na Akademiji likovnih umjetnosti.
Pa iako se našla u žestokoj konkurenciji Sajma dječje knjige, “Ogledalo bez mana” namijenjeno je baš svima.
– Često se misli da bi djeci trebalo prikazivati neke slatkaste životinjice ili bezbrižne priče. No, dječja knjiga može biti puno više od toga. Taj format može djecu od malih nogu uvesti u razne tematike – i one zabavne i smiješne, edukativne, ali i neke teže i životne. Isto tako, slikovnice ne moraju biti namijenjene samo djeci, one su tu za bilo koga tko želi zaviriti u taj divan i zanimljiv svijet – smatra Lučić, čija je druga po redu slikovnica, “Zaboravljene stvari”, upravo objavljena u izdanju Malih zvona.
– Ta je knjiga, kojom prevladavaju plavo-crne monokromne ilustracije potaknuta fascinacijom buvljacima i antikvarijatima i raznim stvarima koje se tamo mogu vidjeti i pronaći. U ovom slučaju odvažila sam se napisati priču, a predmete koji svoj život provode u kutijama čuvajući neke priče iz prošlosti i čekajući nove vlasnike, pokušala sam oživjeti. Također, u vremenu konzumerizma, htjela sam potaknuti čitatelje da promisle o tome što kupuju, te da nekim već korištenim predmetima mogu lako vratiti stari sjaj, ako pokažu želju da s njih skinu sloj prašine i prošlosti – zaključuje.