Dvočlana družina lovila Gang of Four

Prvi zagrebački koncert benda Gang of Four 1981. vidjelo je nekoliko tisuća ljudi i većina njih kune se da bolju predstavu otada još nisu vidjeli. Baš da i nije silna utjecaja na moderne i trenutačno trendi rock-bendove s obje strane Atlantika (Franz Ferdinand vs. Rapture), usmena predaja o nastupima britanskih postpunkera i dancefunkera Gang of Four uvijek je spominjala nastupe za prepričavanje i pamćenje.

Premda najavljivani u originalnoj postavi, pet dana prije koncerta ritam-sekcija Hugh Burnham i Dave Allen drugi je put napustila kreativni dvojac Andyja Gilla i Jona Kinga i ostavila ga s na brzinu sklepanim zamjenama, mladićima koji bi im mogli biti sinovi.

Baš kao i devedesetih. Iako su nakon diskografskoga i koncertnog povratka poslije objave nanovo snimljenih hitova za kompilaciju "Return the Gift" obećavali i novi studijski materijal do kraja nove godine, ponovno prepolovljivanje originalne postave opet uvelike oduzima smisao govorkanju o njima kao jedinom bendu čije se obnove ne treba bojati niti strahovati od prodaje obraza.

S obzirom na situaciju dali su Zagrebu samo naslutiti kako su genijalno zvučali u originalnom sastavu. Jer, novi mladići zapravo su gaža ritam-sekcija, dodana originalnim inovatorima kakve Zagreb pamti i cijeni. Gang of Four u Pauku pred tisuću dobrovoljaca odsvirao je "the best of", posebno prva dva i ključna albuma "Entertainment" i "Solid Gold", uz uvrštavanje pojedinih ključnih singlova s kasnijih albuma ("I parade myself", "I love a Man in Uniform").

Najbolji trenuci večeri otpadaju na kulminacije s "To Hell with Poverty", "Damaged Goods", "Ether", "Paralysed", "Naturals not in it" i "What we all want", koje su majstorskim ritmičkim kolosijecima razmahala dva glavna protagonista u misiji širenja usmene predaje o nedostižnom Gang of Fouru. Andy Gill i Jon King zaokružili su smisao bivanja na koncertu očeva i majki iz 81., koji su ovaj put za ruke vodili kćeri i sinove pokazujući im što zbilja vrijedi i ne poznaje generacijski jaz.

Bilo je plesno, angažirano, jasno. I nedovoljno. Na temelju dvaju bisova i mnogo znoja može se zaključiti kako obostrana naklonost benda i publike nije okaljana čak niti u krnjima varijantama.