Proživjeti 75 godina donosi puno iskustava i svjedočenja promjenama oko nas, a ako govorimo o tvrtki koja je opstala toliko godina na tržištu, obljetnica je još i važnija. Pogotovo ako je riječ o diskografskoj kući poput Jugotona/Croatia Recordsa, jubilej 75 godina postojanja znači da su mnoge kulturološke promjene kroz koje su društvo i države oko nas prolazile ocrtane upravo izdavačkim katalogom najtrajnije domaće diskografske kuće. Ujedno i najveće, koliko god taj pridjev mnogi tumačili različito. No, riječ je o kompaniji čiji se pionirski značaj može uspoređivati s onima britanskog EMI-a, američke Columbije i Atlantica ili pak njemačkog Deutsche Grammophona, koji su, kao i domaći Jugoton, bili pioniri glazbenog izdavaštva u vremenima procvata nove industrije zabilježenog zvuka.
U povodu 75. godišnjice osnutka, Croatia Records krajem 2022. godine objavio je golemi box set “75 for 75” – 75 najboljih albuma klasične glazbe za 75 godina Croatia Recordsa” koji donosi izbor 75 albuma iz kataloga klasične glazbe koju su Jugoton i današnji Croatia Records objavljivali na nosačima zvuka. Riječ je o golemom izdavačkom pothvatu, neusporedivom s bilo kojim sličnim kod nas, ali usporedivom s nekim izdanjima prije spomenutih kompanija iz svijeta.
Znajući za posvemašnju nekomercijalnost i tržišnu neisplativost bilo koje glazbe kod nas koja nije ultrakomercijalna i pogodna za medijsku eksploataciju, a pogotovo klasike, ovakav box set s pravom ulazi u predio društveno i kulturološki važnih izdanja koja svjedoče o bogatoj kulturnoj povijesti sadržanoj na brazdama nekadašnjih vinila, a današnjih CD-a.
Tih 75 godina izdavaštva današnjeg Croatia Recordsa u arhivu krije mnoge bisere glazbene povijesti raznih žanrova, što im omogućuje da svake godine bogatim reizdanjima na formatima vinila ili CD-a podsjete na ono što se nalazi u ormarima tvrtke u zagrebačkoj Dubravi. Njihov reklamni slogan “nova ploča” desetljećima je bio najefektniji marketinški logotip izdavačkog posla. “Nove ploče” Jugotona značile su širenje kulturnog obzora domaće javnosti u vremenima kad nije bilo streaminga, kad ste neku glazbu mogli čuti samo na “pločama” i kad je ta glazba ostala “znakom vremena” koje se danas iz arhiva preselilo na CD box set koji daje ponovnu priliku čuti neka od najvažnijih povijesnih izdanja domaće klasične glazbe.
U slučaju box seta “75 for 75 – 75 najboljih albuma klasične glazbe za 75 godina Croatia Recordsa” ne radi se o “sabranim djelima” – bio bi to fizički pregolem pothvat, ali jednostavno zaziva neki sljedeći nastavak ovog izdanja – već u izboru povijesnih djela klasične glazbe čiji je prvi nacrt i izbor napravila Vida Ramušćak, dugogodišnja urednica klasične glazbe u Jugotonu. U knjižici monumentalnog izdanja Ivo Josipović u bilješci je pojasnio metodologiju i način kako su se odabirala izdanja za box set, jer su i golema arhiva i broj diskova koje je bilo moguće danas ponovno objaviti na ovom izdanju zazivali promišljena pravila rada:
”Kad sam dobio poziv da budem dio kolegija koji je birao albume za ovaj projekt, znao sam da nas čeka težak posao. Izdanja je bilo puno. Valjalo je utvrditi kriterije izbora i profil samog izdanja. Javnost svakako treba znati zašto je učinjen baš ovakav izbor albuma sadržanih u box setu i koji su to uređivački kriteriji kojma se vodio kolegij čiji je sastav naveden u impresumu. Prvo, željeli smo obnoviti i objaviti izdanja iz cijelog razdoblja djelovanja današnjeg Croatia Recordsa i tvrtki prednika. Naravno, to je značilo digitalizaciju snimki s gramofonskih ploča i njihovo izdanje u formatu CD-a. Drugo, željeli smo izdvojiti umjetnike, skladatelje, ansamble, dirigente, pjevače i soliste koji su imali ili imaju i danas važno mjesto na svjetskoj glazbenoj sceni ili koji su već postali dio naše glazbene baštine. Treći je kriterij bio “povijesni”. Prednost smo dali starijim izdanjima, danas manje poznatim i manje dostupnim našoj publici. Četvrto, grupirali smo albume u rubrike, vizualno ih označivši bojama pri opremi albuma. Prvu, crvenu grupu albuma, čine izdanja s operama, operetama, oratorijima i baletima. Takvih je albuma bilo relativno malo, ali su djela objavljena na njima zaista kapitalne naravi. Drugu, žutu grupu, vrlo brojnu, čine hrvatski skladatelji. Reizdani su albumi skladatelja koji su odavno otišli sa životne scene, ali su zauvijek ostali na onoj glazbenoj. Tu su i albumi skladatelja starije i najstarije generacije. Novija izdanja mladih i mlađih autora izostala su u ovom odabiru zbog zaista velikog broja autorskih albuma s ograničenog broja CD-a koji su mogli biti reizdani. Ali, i zbog činjenice da će danas mlada generacija tek dati svoja najbolja djela i sigurno biti prisutna u nekim izdanjima sljedeće obljetnice Croatia Recordsa.”
Albume su za box set odabrali Želimir Babogredac, Ivo Josipović, Nikolina Mazalin, Vida Ramušćak i Marija Vidović, a izdanje su uredile Klaudija Čular, Marija Vidović i Sanda Vojković. U box setu se, među ostalima, nalazi album “Zlatne godine zagrebačke opere” (snimke iz 1927. – 1931.), prve hrvatske tvornice gramofonskih ploča Edison Bell Penkala, opere “Nikola Šubić Zrinjski” Ivana pl. Zajca (1966.), “Ero s onoga svijeta” Jakova Gotovca (1962.), “Porin” Vatroslava Lisinskog (1977.), te operete “Mala Floramy” (2008.) i “Spli’ski akvarel” Ive Tijardovića (2010.). Posebnu grupu čine izdanja ansambala i dirigenata među kojima je Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Lovre pl. Matačića (1985. i 1986.) i Pavla Dešpalja (1984.), Zagrebački madrigalisti (1981.) i Akademski zbor I. G. Kovačić (1978.) pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića i Pro Cantione Antiqua (1978.), potom Zagrebački kvartet (2008.), Trio Orlando (2006.), Zagrebački gitarski trio (2019.), Sebastian kvartet (2008.) i Zagrebački kvartet saksofona (1995.). Jedna od kategorija posvećena je najvećim pjevačkim imenima među kojima su: Zinka Kunc i Mario del Monaco, Marijana Radev, Ruža Pospiš Baldani, Tomislav Neralić, Branka Stilinović, Ljiljana Molnar-Talajić, Krunoslav Cigoj, Nada Puttar-Gold, Vladimir Ruždjak, Dunja Vejzović i Marija Vidović.
Najveći broj izdanja pripada hrvatskom skladateljskom pismu poput Julija Skjavetića i Luke Sorkočevića, preko Blagoja Berse, Dore Pejačević, Pavla Hatza do Borisa Papandopula, Brune Bjelinskog, Stjepana Šuleka, Milka Kelemena, Stanka Horvata, Rubena Radice, Igora Kuljerića, Vladimira Ruždjaka, Davorina Kempfa, Dubravka Detonija te Frane Paraća i Ive Josipovića.
Instrumentalni izvođački potencijal predstavljen je najboljim snimkama pijanista Ranka Filjaka, Jurice Muraja, Pavice Gvozdić, Vladimira Krpana, Ive Pogorelića, Ide Gamulin i Brune Vlaheka, potom Višnje Mažuran i Pavla Mašića (čembalo) te Ljerke Očić (orgulje). Od gudača su tu snimke Tonka Ninića i Gorana Končara (violina) te Valtera Dešpalja (violončelo), od puhača Rudolfa Klepača (fagot), Radovana Vlatkovića (rog) i Ozrena Depola (saksofon) i naposljetku gitarista Darka Petrinjaka, Ane Vidović i Viktora Vidovića.
Koliko ovakav projekt, usprkos velikoj zbirci u arhivu, može biti sveobuhvatan, velikim je dijelom posljedica načina kako se radilo tijekom desetljeća, o čemu Josipović piše; “Svjesni smo da je izbor albuma za ovaj box set bio ograničen, ne samo činjenicom da su tijekom povijesti umjetnici, ansambli, dirigenti i skladatelji bili u prilici izdati album slijedom vrlo različitih okolnosti. Arhivska građa Croatia Recordsa možda i nije najcjelovitija za glazbenu scenu kakva je bila u Hrvatskoj u 75-godišnjoj povijesti. Nekih važnih umjetnika, posebno dirigenata, nema u arhivi, a neke su snimke tehnički problematične. Možda ni u okviru stvaralaštva svakog od predstavljenih umjetnika raspoložive snimke nisu najbolje što je napravio tijekom karijere.”
Ali takvi problemi manje su problem “izbornika”, a više povijesnih okolnosti. Ukratko, epski box set, zapakiran u luksuznu kutiju koja donosi i detaljne podatke o svim izdanjima – likovno oblikovanje potpisuje Daniel Ille – težak tri kilograma, slavlje je koje sa 75 albuma iskazuje povijest izdavaštva Jugotona i Croatia Recordsa na polju klasične glazbe, koja sada i fizički i na streaming-servisima postaje dostupna za proučavanje i još jednu detaljnu kritičku revalorizaciju.
Među ostalim, Josipović u bilješci knjižice box seta kaže: “Ne ulazeći u ogromne tehnološke promjene koje su se dogodile od prvih koraka hrvatske diskografije, u detalje pravnih, ekonomskih i političkih odluka koje su sve do naših dana utjecale na našu diskografiju, očit je njen kontinuitet. Nekada Jugoton, danas Croatia Records snimili su i objavili glazbu koja je, nesumnjivo, važan dio naše glazbene baštine, jedan od stupova hrvatske glazbene kulture. Od nastanka pa do danas, Croatia Records djelovao je u različitim državnim, društvenopolitičkim i ekonomskim okvirima, preživjevši i ratove i propasti država u kojima je djelovao. (…) Croatia Records i njegovi prednici, posebice Jugoton, koji je najdulje nosio luč hrvatske, pa i jugoslavenske diskografije, uz uspješne komercijalne projekte njegovali su i projekte koji nisu donosili, barem ne veliku, dobit, ali projekte koji su u kulturnom smislu važni kao vrhunska umjetnost i trajna baština naše glazbene kulture, govori puno.”